Prošlo je godinu dana od potonuća tegljača Bourbon Rhode u beskraju Atlantika.
Tegljač, kojim je zapovijedao šibenski kapetan Dino Miškić, zahvatio je uragan pete kategorije Lorenzo, na oko 1200 nautičkih milja od francuskog otoka Martiniquea na Karibima.
Trećeg dana nakon potonuća, pronađena su trojica preživjelih, a nedugo potom i tijela četvorice smrtno stradalih mornara. Gotovo mjesec dana tragalo se za Miškićem i ostalima na području Atlantika višestruko većem od Jadrana, no nažalost, potraga nije urodila plodom.
Dino Miškić, mladi, perspektivni kapetan duge plovidbe, omiljen među brojnim prijateljima, za sobom je u Šibeniku ostavio suprugu i dvoje djece.
"Sve je propalo. Meni je teško, ali materi i ženi je najgore. Teška tuga i gotovo. Ma da vam iskreno kažem, mjesec i pol dana nisam brod odvezao, nisam mogao od tuge", rekao je za 24sata Mario Miškić, kapetanov otac.
Prijatelji organizirali potragu
Kada je nakon tri tjedna obustavljena službena potraga pomorskih vlasti Martiniquea, prijatelji Miškićevih su preko Facebooka na grupi "Bourbon Rhode rescue" organizirali prikupljanje novca za privatnu spasilačku akciju.
''Dino i njegovih šest kolega plutaju negdje na Atlantskom oceanu, pitaju se gdje je zapeo ostatak svijeta, gdje su službe za spašavanje, gdje su oni koji ih trebaju vratiti kući… I zato nećemo previše pričati o Dinu, on će sve sam ispričati kad se vrati kući, svojoj obitelji i prijateljima'' kazali su tada njegovi bližnji za Jutarnji list.
Za tjedan dana, uplatama više od tri tisuće donatora, na računu se našlo nešto više od 90 tisuća eura, no to nije bio dovoljan iznos da bi se podmirili troškovi opsežne potrage.
"Bili smo bespomoćni"
I hrvatske vlasti uključile su u istragu havarije "Bourbon Rhodea" domaće stručnjake upravo zato jer je postojala realna mogućnost da se zataškaju okolnosti brodoloma.
Da su glasine o lošoj situaciji na brodu i kompaniji istine, kasnije je potvrdio jedan od preživjelih članova posade, Rus Igor Morozov (60).
"Taj brod, shvatili smo to prekasno, uopće nije ni bio spreman za plovidbu", ispričao je za rusku udrugu moreplovaca (ITF) Morozov.
Kobnog dana ujutro ga je probudio glas kolege koji je vikao kako more prodire u brod. Kazao je kako hidrodinamički sustav nije radio kako treba te su zbog toga bili okrenuti krmom na valove.
"Ništa nismo mogli zbog velikih valova. Bojali smo se. Bili smo bespomoćni", rekao je.
Ispričao je kako je neke mornare uhvatila panika zbog čega su se ukočili kada su trebali skočiti s broda. U pomoćnom čamcu završilo je petero ljudi, no na splavi za spašavanje na kraju je bilo troje mornara.
"Prvi dan je bilo užasno, nezamislivo! A drugi dan se more smirilo. Nas troje je potom okrenulo splav na napuhavanje, koja nam se bio prevrnuo u oluji, i onda smo ušli u njega. Splav je za predviđena za 16 ljudi, nas je bilo troje. Valovi su nas valjali, stalno. Nismo imali hrane ni vode, sve je ispalo u more kad se splav bila prevrnula. Jeli smo leteću ribu koja nam je dolazila.
Sutradan je izašlo sunce, vidjeli smo avion koji je kružio iznad nas. Nakon nekog vremena stigao je i spasiteljski brod koji nas je dignuo iz mora. Poslije dva dana nas je preuzeo francuski ratni brod, koji je onda sudjelovao u potrazi za ostalim članovima posade. Još tjedan dana su tražili preživjele, našli su četvero mrtvih. Identificirali smo mrtve. To je bilo strašno", rekao je mornar iz Kalinjingrada.
Godinama neodržavan brod u katastrofalnom stanju uopće nije bio spreman za plovidbu, svjedočio je Morozov.
''Ništa se ne bi dogodilo da je hidrodinamički sustav na tegljaču radio kako treba. Čvrsti brod odolio bi teškom moru'', tvrdi Morozov.
Obiteljima nestalih pomoraca, barem prema onome što je objavljeno, na račune je uplaćena odšteta od četiri tisuće eura, a obitelji nestalih Ukrajinaca angažirale su odvjetnika i tužile kompaniju. Nije poznato je li obitelj kapetana Miškića u toj grupi.
Tvrtka "Bourbon Rhode" je nedugo poslije, poput istoimenog oronulog tegljača pod svojom zastavom, potonula u poslovnom krahu.
