Recep Tayyip Erdoğan dolazi u Hrvatsku. Čelnik turske i jedan od aktera novih geopolitičkih preslagivanja će, odjeknula je vijest, prisustvovati na svečanom otvorenju Islamskog centra 8. rujna - pa smo se prije svog šušura i visokih uzvanika zaputili prema Sisku i obišli Islamski kulturni centar.
Ispred centra dočekao nas je Edin Safić, predsjednik izvršnog odbora Medžlisa Sisak. Medžlis je, doznat ćemo kasnije, ekvivalent župi. Safić, temperamentan i energičan tip, provjerava nas da ne bi bili, kaže, kakvi padobranci. Kroz smijeh priča kako su svi već počeli dolaziti i prije otvorenja, neki samo da se navire, a neki da se slikaju.
Islamski kulturni centar u Sisku
U njegovom društvu je i sisački glavni imam Alem efendija Crnkić, čelna osoba koja postavlja viziju i perspektivu djelovanja Islamskog kulturnog centra. Imam Crnkić priča nam kako je u gužvi ovih dana s obzirom na sve što se događa. Telefon mu stalno zvoni, otvorenje centra dolazi brzo, a i sve se mora pripremiti za dolazak Erdoğana. Unatoč tome, imam Crnkić ne odaje dojam iscrpljenog čovjeka, već jedva čeka da se centar otvori i da počne sa svim planiranim aktivnostima.
Sisački glavni imam Alem efendija Crnkić
Safić će nas, dogovaramo, uvesti u džamiju, a s imamom Crnkićem naći ćemo se u uredu i porazgovarati o svjetovnim i društvenim pitanjima.
Odmah s ulaza u centar produžili smo u džamiju. Skinuli smo obuću i ušetali u kupolu koju izvana krasi visoki minaret, a unutra mihrab, središnje mjesto za predvođenje molitve, i minber, povišeno stepenište s kojeg se drži propovijed, koji su urešeni turskim mramorom i 24-karatnim zlatom. Mekan i nevjerojatan zeleno-tirkizni tepih pod našim nogama prostirao se čitavom džamijom.
Arhitektonsko rješenje čitavog Islamskog kulturnog centra je impresivno, a na praktički dva kata nalaze se prostorije za obavljanje ritualnog obrednog pranja prije molitve, tzv. abdesthana, kongresni centar, tri predavaone, WC-i, budući restoran, knjižnica, uredi i stambene prostorije za imame i goste. Njen puni sjaj, reći će nam lokalci, može se iskusiti navečer kada je Islamski kulturni centar osvijetljen. Izgleda, kažu, poput space shuttlea, a s tim će se složiti i Safić i imam Crnkić.
Kongresna dvorana Islamskog kulturnog centra u Sisku
Učionice u Islamskom kulturnom centru u Sisku
'Dijelio nas je zid'
Svoju džamiju i svoj prostor u kojem mogu pozvati i ugostiti ljude iz zajednice, ispričat će nam imam Crnkić, čekaju 16 godina.
"Bili smo u kući u Petrinjskoj ulici koja je 1974. kupljena i prenamijenjena za održavanje molitve. Nekako smo, da vam iskreno kažem, bili nevidljivi. Kad god bi se ljudima spomenuo taj prostor oni bi pitali 'je li to tamo kod semafora'. U tom prostoru nismo mogli realizirati sve programe koje smo htjeli. Ja sam bar 19 godina ovdje imam i ja u tih 19 godina nisam vidio svoju zajednicu na jednom mjestu. Imate četiri različite prostorije. Kada ja propovijedam ja sam u jednoj prostoriji, u drugoj je dio ljudi, a ostali su u još dvije prostorije na katu. Sve je zvučno povezano, ali u tih 19 godina ljudi nisu imali dojam da vide svog imama, a niti moji prethodnici, pa tako niti ja, nismo vidjeli njih. Dijelio nas je zid", objašnjava imam Crnkić.
Smatra da je gradnja ovog centra, koja je počela 2016., bila iznimno važna za islamsku zajednicu u Sisku.
"Rekao bih, to su moji a posteriori zaključci, da je to bila odlična strateška senzibilizacija društvenog mnijenja. U Medžlisu smo ambiciozni, imamo puno ideja i kreativnosti, ali ne i vlastiti prostor, sve do sada. Dva programa godišnje smo radili na javnoj razini kroz Kristalnu kocku vedrine, Kazalište 21, a i prvi smo u Hrvatskoj počeli s obilježavanjem Nove hidžretske godine i obilježili je u Sisku. Uključivali smo djecu u naše programe, razvijali smo kod njih samopouzdanje", priča Imam Crnkić.
Nije bilo, kaže, godine, a da nije bilo nekog programa u organizaciji islamske zajednice ili bošnjačke nacionalne zajednice. Ipak, ističe jedno.
"Mi smo vjerska i anacionalna zajednica koja u sklopu članstva ima ljude koji se izjašnjavaju kao pripadnici islamske vjere. Tu dominantno jesu Bošnjaci, ima Albanaca, Roma ali i Hrvata islamske vjere", kaže.
Nije bilo ekscesa
Smatra kako su ljudi kroz njihove programe upoznali sisačke muslimane i vidjeli koje su njihove vrijednosti.
"Kad razmišljam, džamije su se gradile u Zagrebu, Rijeci, Puli, ali mi u 5 godina nismo imali niti jednu, iako je i to izraz demokracije, peticiju, neformalno društvenu grupu koja je bila protiv gradnje. Nismo imali niti jedan eksces vrijedan pažnje u Sisku. Znamo da Sisak ima povijesni background koji je simptomatičan, imamo nacionalističkih i huškačkih tendencija iz određenih krugova. Na gradilištu se godinu dana nije ništa radilo, mogao je netko ispisati kakav grafit, objekt je bio otvoren. Vjerujem da su nas ljudi dobro upoznali. Kad ljudi rade ekscese imaju stereotipe, predrasude, frustracije", govori imam Crnkić.
Prisjeća se tako jednog molitvenog obreda povodom Ramazana kojeg su odlučili održati u vrtu stare kuće u Petrinjskoj jer je bio ljetni period.
"Išao sam pitati susjede je li im to ok, rekli su mi da nema nikakvih problema i da se pomolimo i za njih", kaže kroz smijeh.
Takve stvari, kaže, nagnale su ga da zajednici približi Islam. Ideja mu je da nakon otvorenja centra pokrene program "Upoznaj Islam u sedam dana".
"Ideja je da se ljudi jave, dođu u Islamski kulturni centar, nauče nešto i pitaju škakljiva pitanja. Svi kad se priča o Islamu znaju za Bajram. Imamo još nešto osim Bajrama, nisu svi blagdani u Islamu stali u Bajram. Nitko ne zna što je od Bajrama obredno, što je vjerski, a što je običajno. Ja sam nekad pomalo, da to tako kažem, kivan na svoje vjernike jer mi je ružno da smo u 40-50 godina naše susjede integrirali u naš svijet samo s Bajramom, baklavom i ćevapima. Moramo tu ljestvicu malo pomaknuti u spoznajom i edukativnom smislu. U Islamu je zabranjen alkohol i svinjsko meso i sada sve od toga počinje i završava. To me nekad iritira jer se moramo malo odmaknuti od toga", rezolutno će imam Crnkić.
'Navikli smo prolaziti najteže izazove'
Zato ima u planu, kad se šušur oko centra smiri, da u subotu i nedjelju od 13 do 19 sati ima dan otvorenih vrata.
"Volio bih da u tim prvim danima kad smo u euforiji, da otvorimo vrata građanima s kojima živimo i dijelimo sudbinu. Jedni drugima smo najpreči. Volim ovaj grad bez obzira na turbulencije. Na ovom području smo naviknuti da prolazimo najteže izazove i okolnosti. Kad se ugase reflektori i kamere da nastavimo onako kako smo navikli", govori imam Crnkić.
Pitamo ga koliko je muslimana u Sisku i je li se njihov broj, s obzirom i na potres i pandemiju smanjio. Imam Crnkić kima potvrdno glavom i kaže kako se oscilacija definitivno osjeti.
"Ako ćemo govoriti o nacionalnoj pripadnosti ja pripadam trećoj generaciji Bošnjaka pripadnika islamske vjere koji su došli u Sisak. Djed je došao ovdje šezdesetih godina raditi u Željezari. Muslimani su uvijek ovdje dolazili ponukani radnim mjestima, industrijalizacijom, a kako je pala moć velikih industrijskih giganata, Bošnjaci i muslimani su vidjeli da ovdje gube perspektivu i krenuo je odljev. Ta bošnjačka dijaspora je razgranata, svatko je povukao svoje negdje van. Još kad se tome pridoda potres i pandemija, s 2500 pripadnika islamske vjeroispovijesti, nakon novog popisa stanovništva bi ih mogli imati 1500, a možda i 1000", govori.
Ipak, nada se kako će zajednica rasti i biti onakva kakva je bila 2003. kad se iz Sarajeva, gdje je studirao islamsku teologiju, vratio u Sisak. Opisuje nam tu crticu života i kaže kako su ga u Sisak "povukli".
"Tu sam naslijedio svog imama efendiju Fuada koji je utjecao na mene u izboru ovog poziva. Išao sam kod njega na vjeronauk, on me izdvojio i prenio mi informaciju o školi za imama i tako je krenulo. Kad sam dobio ponudu da se vratim u Sisak on mi je dao poticaj da to učinim. Bio mi je velika podrška i ispomoć, moj duhovni mentor u godinama kad sam tek došao ovdje. Preminuo je dan prije velikog potresa, tako je očito Svevišnji htio", kaže imam Crnkić.
Eko-džamija u Sisku
Kada uhvati malo vremena za sebe, vrijeme provodi sa ženom i djecom, a voli pročitati i kakvu dobru političku analizu. Geopolitiku, kaže, prati, rat koji bijesni u Ukrajini ne podržava, ali niti ostale ratove. Kaže kako ga pomalo muči i ova nadolazeća kriza. Prisutni su, dakle, osim duhovnih i oni prizemni problemi. Ali i krizi i sve skupljim energentima će doskočiti. Sisačka džamija bit će, kaže nam imam Crnkić, eko-džamija.
"Arhitekti nisu zamislili da se na vrhu zgrade Islamskog centra nalaze solarni paneli. U razgovoru s profesorom iz Tehničke škole u Sisku shvatili smo da možemo postaviti solare. Sve se moralo preprojektirati, ali jedan čovjek u Zagrebu je bio razuman, rekao je da bi se isplatilo platiti preprojektiranje i 300 tisuća kuna smo morali platiti da bi napravili novi projekt. I onda smo u tom preprojektiranju uključili dizalice topline, solarne panele, plus ono što najviše očekujem, a to je fotonaponska elektrana. Cilj je da budemo samoodrživi", zaključuje Crnkić.
