11-godišnji dječak iz Sirije Mahmoud Fahel i 40 godina stariji branitelj Branko Škrtić prijatelja su dva.
Ratni zapovjednik malog Sirijica sluša posljednih sedam mjeseci otkako se sa svojom obitelji doselio u ulaz do njegovog. Nerazdvojni su. Dečki imaju svoju rutinu: šetnja Karlovcem, nogomet i neizbježan sladoled.
''Uvijek ću pamtiti dan kada je kombi Isusovačke službe dovezao njih ispred zgrade. Zaželio sam im dobrodošlicu jer je i dio moje obitelji bio u izbjeglištvu '91.'', prisjeća se Škrtić.
Sad mi je on unuk, kaže, a Mahmoud kaže da su najbolji prijatelji: ''Kada sam došao u Karlovac samo sam znao reći dobro. Onda dođe Branko i pita: kako si? Ja kažem: dobro. Branko kaže: dođi kod mene, ja stalno govorim: sutra. Kaže Branko: koji je problem? Ja kažem: Aras, bojao sam se psa''.
Učenik petog razreda se više ne boji nikoga. U Hrvatskoj je sa svojim roditeljima i trojicom braćom stigao prošlog ljeta. Iz Alepa u Tursku, iz Turske u prihvatilište u Kutini, a potom u Karlovac gdje je počelo ovo nesvakidašnje prijateljstvo Branka i Mahmouda, ali i njihovih obitelji iako Mamhuodovi roditelji ne govore hrvatski.
"Mahmuod svakim danom napreduje, komunikacija je odlična'', kaže Škrtić, a Mahmoud kaže da nije težak hrvatski jezik: ''Ne, trebaš biti pametan i nije teško".
Kaže i da je on već Hrvat koji navija za Dinamo. I loptu i mobitel i bicikl, sve je Branko nabavio svom malom prijatelju kako bi mu uljepšao život u novoj sredini.
Pitamo ga čega se sjeća iz Sirije, a on odvraća: ''Imao sam samo četiri godine i samo znam bum bum. Pucalo se puno. Da. da''.
U posljednjih pet godina u Hrvatskoj je azil dobilo 720 izbjeglica. U centrima za tražitelje azila trenutačno je 454 ljudi. U Karlovcu je desetak sirijskih obitelji.
Kada je njihov dolazak najavljen Brankovi susjedi pripremali su peticiju protiv novih susjeda. Nakon što se pročulo za njihovo prijateljstvo bilo je i komentara da je prigrlio malog Isilovca.
"Mi veterani rata sada moramo biti veterani mira'', poručuje Branko Škrtić.
Branko je imao dvije kćeri, jedna je poginula u prometnoj nesreći, bila je novinarka. Sada mu društvo prave dvije unuke i novi član obitelj unuk Mahmoud - budući nogometaš koji želi zaigrati za hrvatsku reprezentaciju, a himnu je već naučio.
Priča je ovo o ljubavi, toleranciji i prijateljstvu kakvu nismo vidjeli.
