Šalu na stranu. Gostovanje premijera Zorana Milanovića u privatnoj školi bivšeg HDZ-ovog dužnosnika Đure Njavre pokazalo je da šef Vlade niti nakon 100 dana niti nakon 150 dana upravljanja i dalje nije siguran koji bi točno smjer kretanja odredio Hrvatskoj.
Važnije je ono što nije rečeno
More tekstova napisano je o tome kako famozni Plan 21 nije sadržavao veće porezne terete na plaće, višu stopu PDV-a, niže stope zaposlenosti, nižu industrijsku proizvodnju, niži BDP, niži standard... Ili kako je to u jednostavnu formulu sročio guverner Željko Rohatinski – da će pasti sve što ne bi trebalo. Tome treba dodati ono što je guverner (diplomatski?) prešutio – i da će porasti sve što nije trebalo. A izostavio je reći i još nešto – da nedostaje vizija vladajućih kako dalje.
Naime, u gore opisanim okolnostima premijer je studentima ekonomskih znanosti umjesto svoje operativne vizije izlaska iz cijelog tog beznađa i nereda, ponudio – teze za raspravu. Tako primjerice kaže "da bismo bili bogati, moramo proizvoditi bogato, bogate proizvode i usluge", ali ne i koje. Nastavlja u sličnom tonu.
Što je to premijer poručio studentima?
"Ne možemo se rasipati nego moramo odrediti što je za nas bitno. To je najteže odrediti. Morat ćemo tražiti svoja rješenja... Ekonomski da bi nešto nastalo, često nešto mora nestati. Ono što evidentno ne funkcionira, morat će ustupiti mjesto nečemu što funkcionira, inače nećemo opstati... Hrvatska ima potencijal biti bogata, a ključne su transparentne demokratske institucije... Treba nam žilav i inovativan privatni sektor...", poruke su Zorana Milanovića studentima.
Ako je među njima bilo onih koji su iz Milanovićeva obraćanja izvukli bilo koje konkretno rješenje, treba ih izdvojiti i njegovati kao kap vode na dlanu jer su to vjerojatni kandidati za guvernere, šefove banaka, ministre, proroke.
U premijerovoj teoretskoj raspravi sa studentima, koja je obilovala iznošenjem dilema, ali iz koje su izostale najave konkretnih postupaka, možda treba tražiti i uzrok trenutne situacije u Vladi. Vjerojatno i njima govori istom retorikom, zbog čega se jedni odlučuju da je možda najpametnije ne isticati se previše i tiho držati stranu šefu (poput Mimice i Grčića), dok su drugi zaključili da je to savršena prilika da bez realne i promišljene simulacije mogućih rezultata krenu raditi što misle da bi bilo najbolje, najlakše ili što im već naloži trenutna inspiracija.
Kao da svaki vodi svoju vladu
Ministri Milanovićeva kabineta istupaju kao da svaki vodi svoju vladu, svaki dan se najavljuju neki novi potezi, milijunski projekti, reforme. Od svega toga u nekoliko mjeseci realno smo vidjeli malo ili ništa, osim ako nam nije trebalo opaliti po džepu. Tu su bili i više nego efikasni. Konkretnim rezultatima zasad se može pohvaliti samo Linić, koji je uvođenjem jače financijske discipline pokrenuo brže punjenje proračuna, odnosno naplatu starih dugova. No, i njegovi rezultati mogli bi postati tanji, što mu, iako se on ne slaže, prognoziraju i guverner i Europska komisija.
Osim velebnih najava iza kojih ne slijede velebna djela, lutanja i traženja jedan su od kroničnih problema Vlade. Samo na jednom primjeru – broju zaposlenih u državnim i javnim službama – postaje jasno koliko je tu raznih tumačenja problema i mogućih rješenja. Iz iste Vlade stizale su razne brojke o tome koliko je viška zaposlenih, različite vizije koliko bi njih trebalo zbrinuti, otpustiti ili umiroviti. Čačić i Linić nekako su se isticali kao najglasniji zastupnici odlučnijeg reza u tom segmentu, a nije zaostajao ni resorni ministar Arsen Bauk. Čačić i Bauk tako su se našli na 10.000 ljudi koji su po njima čisti višak. To je bilo prije svega mjesec dana. No, nakon kakofonije u porukama, zbog koje su ljudi koji rade za državu bili i u egzistencijalnom strahu, na kraju se, očito je, neće dogoditi ništa značajno. Milanović je u ponedjeljak barem tu dilemu (nadamo se) riješio i zaključio da u javnim službama većinom nema velikog prostora za rezanje radnih mjesta, ali da ima za pravedniju raspodjelu plaća.
Trumanov show je barem manje okrutan
Od Vlade koja se mjesecima pripremala preuzeti vlast od korupcijom uništenog HDZ-a očekivalo se daleko više. Umjesto 'teza za raspravu' i dilema, mislilo se da znaju točno što i kako dalje. Ali izgleda da nije tako.
I da se vratimo na sam početak ovog teksta – Trumanov show za ovaj socijalni i ekonomski eksperiment koji se događa nama blaga je kamilica. Tamo je barem sve bilo nepodnošljivo idilično, što je, priznat ćete, ipak bolje od nepodnošljivo depresivnog i bezidejnog.
