Naravno da ću mu u startu dati podršku. Bez obzira što me oblije hladan znoj svaki put kada pred kamerama izgovori „moram se informirati“ ili „ nisam se još upoznao“. OK, ajde, preći ćemo i preko toga pa neka se mandatar upozna sa situacijom. Jer ako kao ljudi nismo načelno pozitivni u startu neke priče koja bi svima trebala donijeti promjene na bolje, onda život kao takav baš i nema smisla.
Tim Orešković je nova priča. Sasvim nova. Politička forma vladanja koju Hrvatska još nije doživjela. Eksperiment koji može brzo propasti ili pak donijeti snažan skok naprijed. A sve to ovisi samo i isključivo o njemu. Iskusnom financijskom menadžeru kojemu je životna sudbina u najboljim godinama servirala svemirski izazov. Četiri godine voditi državu s hitnom potrebom za velikim servisom glomaznog i sporog birokratskog aparata koji je usporava poput utega oko nogu teškog milijun tona.
Kako će povijest pamtiti premijera Tima? Taj odgovor ovisi samo o njemu. Novi premijer će u sljedeće četiri godine moći raditi što god zaželi. I biti onoliko samostalan u odlukama upravo koliko sam bude htio. Samo mora čvrsto odlučiti koliko daleko želi ići. I želi li da ga građani pamte kao hrabrog reformatora koji je zemlji donio toliko čekane promjene ili kao političkog slugu sa sporednom ulogom.
Orešković, naime, vrlo jednostavnom logikom i MOST i HDZ drži u šaci. Unatoč tome što su ga postavili. Jer on će biti premijer! Ako Karamarko i Petrov budu odbili neku ideju ili ne budu htjeli ići u željenom smjeru, on u svakom trenutku može reći: „Čujte, dečki ,ne želite ovo? OK.. Sutra organiziram presicu i raspuštam ovaj cirkus. Reći ću da ste neozbiljni i da sa vama više ne želim surađivati pa vi svi lijepo možete na nove izbore“.
To je ultimativni as u rukavu protiv kojeg političari jednostavno neće moći ništa. Ovo je alat kojim Tim može osigurati maksimalnu neovisnost u odlučivanju i vođenju države. Karamarko i Petrov nove izbore u tim okolnostima sigurno će htjeti izbjeći pod svaku cijenu. Prvo, jer Milanović i SDP imaju i dalje vrlo jaku dobru potporu birača. Drugo, jer će se osramotiti u javnosti što će im donijeti naravno još slabiji izborni rezultat.
Oreškovićeva druga mogućnost je da se utopi u taj bljutavi politički mainstream koji Hrvatsku godinama presporo i mlako vodi naprijed. Da odigra par dobrih polureformica, ali da u suštini ne pokrene ni jednu strukturnu promjenu koja boli, ali je neophodna. No strahujem da je i on sam, rekavši da bolnih rezova neće biti, već otkrio da neće biti radikalan igrač sklon riziku, već umjeren kao i njegovi prethodnici. Ali OK. Pokušat ću ostati dosljedan početku teksta i ipak ću očekivati najbolje od premijera Tima.
Dajem mu podršku da bude drugačiji. Jer ima šansu. Ima trenutak. Otvara mu se ono što se na njegovom materinjem engleskom jeziku zove window of opportunity. Prozor šanse. Ima podršku građana koji u velikoj većini hoće promjene. Htjeli su ih i prije četiri godine. Hrvatska ne može biti država gdje četvrtina radnog stanovništva radi za državnu plaću koju im osigurava privatni sektor kroz previsoke poreze. To se jednom mora promijeniti. Kada? Pa evo. Neka to odluči Tim Orešković.
