Matija Posavec, bivši međimurski župan, koji je navodno primio mito od 10 tisuća kuna da bi sredio posao frendu, a onda je to i priznao – da bi izbjegao istražni zatvor, po svemu sudeći najizgledniji je pobjednik budućih izbora za župana Međimurske županije. Posavec se ne da pred kamere, sve pravne manevre nakon otkrića da je snimljeno kako prima mito obavlja u tajnosti, čak je i njegov otac koji je prvi dan pred novinarima emotivno rekao da njegov sin "nema ni bicikla od politike" sutradan otvoreno rekao da mu je obitelj zabranila daljnje istupe pred medijima.
Posavec valjda želi da se sve slegne, da se što prije zaboravi, da otrese tu neznatnu prašinu s ramena, i da krene dalje. Lokalni mediji su jednoglasni u procjeni da na budućim izborima za župana nemaju izgleda ni kandidati HDZ-a, niti SDP-a, ne vide nekog potencijalnog iznenadnog kandidata, i smatraju da će pobjednika sigurno donijeti stranka Matija Posavec-Nezavisna lista koju je Posavec osnovao uoči posljednjih lokalnih izbora.
Poznato je da je nakon izlaska iz HNS-a koketirao s raznim strankama, da je pregovarao sa SDP-om, pa i izašao na parlamentarne izbore na onoj tzv. Bernardićevoj listi zajedno sa SDP-om, a onda su kružile i glasine o osnivanju neke posebne regionalne stranke koja bi okupila prvenstveno one izbjegle iz HNS-a, ali i Bandićeve stranke. Na kraju je Posavec glatko pobijedio za župana, a i županijsku skupštinu drži njegova Nezavisna lista. U Saboru ima mjesto koje je do sada konzumirala njegova zamjena, Boška Ban Vlahek, članica SDP-a, a ako se vrati Posavec, on vrlo izgledno ne bi bio član Kluba SDP-a i tko zna s kim bi i kako zaigrao. Možda bi mogao biti i "žetončić" za HDZ. Kao što je svojevremeno to bio i osumnjičenik Tomislav Saucha, kojeg je povremeno pred kamerama znao potapšati i Andrej Plenković osobno.
Oprost jer je uzeo - malo?
Dok se redaju vicevi o tome kako je Posavec dosegao novo dno u konzumaciji mita – jer se dao podmititi tako malim iznosom, slijedi i banalizacija cjelokupne hrvatske korupcijske kaljuže. S jedne strane su grupe podrške "stradalom" županu, njegovi glasači i simpatizeri, koji naglašavaju koliko im je pomagao i što je sve činio za njih, pa su mu – valjda – spremni oprostiti ako je nešto "malo" uzeo i za sebe, a s druge strane su oni koji smatraju da je korupcija već uzela toliko maha da se tu ništa ne može učiniti, da su za sve krivi građani koji su postali neosjetljivi za podmićivanje i korupciju, koji je zapravo generiraju svojim postupcima – kada opet iznova biraju one koji su i priznali da su "malo" uzeli za sebe.
No, za slučaj da se Posavec opet kandidira i bude doista izabran, je li doista kriv tzv. mali čovjek, glasač, guska u magli koja ne zna razlučiti lopova od nelopova, ili mu je spremna oprostiti ako si je uzeo malo, jer tko ne bi, ili su ipak krivci oni koji se sustavno bave proizvodnjom gusaka u magli?
Matija Posavec bi, zapravo, mogao biti novi Milan Bandić. Dakako, uglađeniji, verbalno spretniji, pristojan u nastupu, onaj koji je puno delao za druge, pa je eto uzeo nešto malo i za sebe.
Nije li Milan Bandić pod normalno bio gradonačelnik i koalicijski partner HDZ-a, pozirao u srdačnom rukovanju s premijerom Plenkovićem popodne, a ujutro smo na suđenjima slušali u audiozapisima kako zadaje smišljanje radnih mjesta ili razgovore onih koji podmićuju hoće li biti dovoljan ručni sat. Saznali smo, dakako, post mortem, kako je ravnatelj javne televizije tom istom čovjeku nosio torbu s 50 tisuća eura, tako da su i sitni darovi dobili dokaz o krupnima, ali s odmakom, kada više nisu mogli ugroziti ugled onih koji su se grlili i pozirali s Milanom Bandićem dok su još samo trajali beskonačni sudski procesi bez pravorijeka.
Premijer u zagrljaju s korumpiranima
Ako je premijer pod normalno komunicirao i surađivao i planirao i novu pobjedu u Zagrebu skupa s osobom kojoj je snimljeno mnogo više nego što je Posavcu, ako je tapšao Tomislava Sauchu i s ljubavlju konzumirao njegov glas u Saboru, posve je jasno da je on svojim postupcima poručivao da ništa ne treba vjerovati tim snimkama, ni optužnicama – da političari, ako su korisni na tržištu političke trgovine mogu i dalje biti ugledni i relevantni, premijer je osobno pružio jasnu edukaciju svim građanima diljem Hrvatske kako korupciju i ne treba uzimati tako ozbiljno.
I sada u slučaju snimljenog kutinskog gradonačelnika iz redova HDZ-a, Zlatka Babića, premijer se ne bi htio miješati, prepušta to – nižim stranačkim instancama. On nema stav.
No, nije samo premijer održavao edukacije iz prihvaćanja korupcije. Za predsjednika Milanovića je Posavčevo mito bila "bedastoća" jer, zamislite, on dolazi iz imućne obitelji. Znači li to da predsjednik smatra da su imućni cijepljeni protiv primanja mita? I SDP se dugo nije mogao odrediti što bi sa Željkom Sabom i njegovim pokušajem političke trgovine za koji je dobio i pravomoćnu presudu.
HDZ-ov koalicijski partner, Radimir Čačić iz Reformista, je pred kamerama tumačio kako se Posavec mogao obraniti da to nije mito nego – donacija. Sada pak stranka koja se kune u transparentnost, HSLS, ne želi podržati svoju članicu koja je razotkrila korupciju u Kutini – jer bi se narušila idila koalicije između HSLS-a i HDZ-a. I tako dalje. Brojni političari ni ne kriju da su negdje nekoga zaposlili. To gotovo postaje vrlina, briga za svoje, pokazatelj da im je stalo do njihove stranke, do ljudi iz rodnog kraja, obitelji, prijatelja. Ne zna se je li bilo protuusluga, a saznat ćemo – možda – ako ih netko negdje snimi, ili budu "slučajno" zahvaćeni istragama USKOK-a.
Taloži se u Hrvatskoj već desetljećima to ispiranje mozga i pretvaranje korupcije u prihvatljivu disciplinu.
Kad bi Posavec smogao snage i prekinuo niz...
Matija Posavec bi mogao postati prvi političar koji bi presjekao taj bolesni niz relativiziranja. Ako je priznao da je uzeo mito, čovjek bi se naprosto trebao posve maknuti iz politike. Neovisno o tome što mu bivši glasači pišu ljubavna pisma trebao bi reći da mu takvom više nije mjesto u politici, da ne želi postati novi Bandić ili novi Saucha, da ne želi služiti kao primjer da je u politici sve dopušteno.
Neovisno o tome je li njegov slučaj izvađen iz "arhive" da bi se relativiziralo slučaj iz Kutine u kojem je snimljen i osumnjičen HDZ-ov gradonačelnik, ako je doista snimljen kako prima mito – on naprosto mora staviti za svagda točku na svoju političku karijeru. Nema tu mjesta ni za kakvo relativiziranje, ni za kakvo mjerenje je li to "samo" deset tisuća kuna. Jer možda je bilo više, samo nikada nije snimljeno.
Gotovo bizarno, ali Posavec je u prilici postati pravi heroj i pokajnik u borbi protiv korupcije. Njegov odvjetnik poručuje da se Posavec osjeća loše i da mu je žao, no nema preciznijeg određenja hoće li aktivirati saborski mandat ili se kandidirati na predstojećim izborima. A ako se neće kandidirati pokazati će zrelost kakva do sada nije bila viđena među mnogim manje ili više grešnim političarima koji se unatoč grijesima ne daju iz političke arene i propovijedaju prihvatljivost ili neizbježnosti korupcije.
No, koliki su izgledi za to da Posavec prekine niz? Nakon žalovanja i kajanja, možda smjera krenuti dalje. Nema tko mu ne pomaže u izgradnji alibija, od predsjednika Milanovića do stotina vjernih glasača. Ne samo da ga brane, nego i razumiju ako je "malo" uzeo. A na primjeru Milana Bandića aktivno je naučio da ti audio dokazi ne moraju omesti nikakve velike političke kombinacije, da možeš završiti i u zagrljaju premijera.
Ako Posavec i unatoč šuški od 10 tisuća kuna u džepu bude ponovno izabran za župana, neće to biti pokazatelj da s Međimurcima nešto nije u redu, bit će to pokazatelj da je cijela Hrvatska za nijansu bolesnije društvo. Da u nizu proizvodnje korupcije, od premijera, Vlade, prema niže – nema nikog tko bi rekao dosta, promijenio zakone kako treba i ojačao institucije koje će odlučnije trijebiti i one s milijun i one s nekoliko tisuća u džepu.
