Kad se sve zbroji i oduzme, posao je na kraju uspješno odrađen i Split je obranjen od vatrene buktinje koju taj grad ne pamti. Da, bilo je tu puno nesnalaženja, da, sustav je na trenutke bio pogubljen ili ga uopće nije bilo. Ali, ostaje činjenica da je grad obranjen bez ljudskih žrtava i još veće štete nego što ona u stvarnosti jest.
Istina, da nije bilo civila i njihove nesebične pomoći izmorenim vatrogascima, priča bi išla u drugačijem smjeru, ali, ponavljam, činjenica je da je grad Split obranjen i na tome treba čestitati i vatrogascima, i građanima, i Torcidi, i vojsci i veteranima 4. gardijske brigade i svima koji su bili tu kada je bilo najpotrebnije.
Za raspravu definitivno ostaje problem funkcioniranja sustava, kao i pitanja je li vojsku trebalo zvati ranije, zašto je na terenu bilo malo profesionalnih vatrogasaca i kako uopće funkcionira protupožarna sezona u Dalmaciji općenito. Sve to se mora analizirati kako bi se sustavnim i mirnim putem riješili propusti i problemi koji su se sada pokazali, a koji su prisutni i postoje već godinama.
No, tom sustavnom i mirnom analiziranju propusta i problema koji su se dogodili na požaru u predgrađu Splita ne pomaže politička drama koja je započela baš usred žestoke i mukotrpne borbe s vatrenom stihijom. Da nešto ne štima u odnosu premijer-predsjednica šuška se već neko vrijeme, a eto kulminiralo je baš u trenucima kada su i Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović trebali pokazivati ono za što su uostalom i izabrani - pribranost, liderstvo i vodstvo. I umjesto da budu na čelu sustava, oni su se doveli do situacije da danima preko medija vode rasprave o tome tko je što rekao, i da li je ministar obrane odgovoran ili ne za događaje na terenu u i oko Splita.
Predsjednica i premijer su, što bi se u narodu reklo, pogriješili i vrijeme i mjesto za svoja politička razmimoilaženja i to im treba biti jasno. Oni kao izravno izabrano vodstvo ove zemlje trebali su u situaciji kada su ljudi u i oko Splita počeli zbrajati štetu od požara pokazati pribranost, a ne su se prepustili stihiji i međusobnim prepucavanjem o (ne)učinku ministra obrane.
Ministar obrane Damir Krstičević, ako ćemo govoriti o mogućim propustima sustava, je najmanje odgovoran od svih u protupožarnoj hijerarhiji. I on, i svaki vojnik koji je stao ispred vatrene buktinje. Ali su zato i premijer i predsjednica (su)odgovorni za opremu s kojom vatrogasci idu u bitku s požarima, za svako prestaro vozilo koje ne može voziti više od 40-50 kilometara na sat, kao i za svako probušeno crijevo s kojim vatrogasci pokušavaju gasiti vatreni plamen.
I umjesto da svoju energiju prestanu "bacati u vjetar" nepotrebnim političkim raspravama i prepucavanjima, i premijer i predsjednica su trebali, ne danas, ne sutra, već još jučer, ući u raspravu o tome kako i na koji način naći sredstva da se vatrogascima, onima koje sada svi vole tapšati po leđima i nazivati herojima, kupi moderna i sukladno vremenima i bitkama koje vode, svrsishodna oprema.
Sve ostalo je samo pucanj u prazno i, kao i obično, bavljenje posljedicama, a ne uzrocima.
