Pečarić je za Slobodnu Dalmaciju i objasnio motiv svog ponašanja po kojem je sumještanima već godinama poznat.
'Neću se predomisliti'
"Kada sam, nakon trideset i četiri godine rada u tom hotelu, zbog privatizacije na hrvatski način, jedini ja, jer se nisam uklapao, dobio otkaz, zakleo sam se da dok budem živ moja noga neće kročiti preko njihovog praga. Nema Boga koji bi me natjerao da se predomislim!, odlučan je Andrija, koji je radni vijek proveo na dužnosti direktora prodaje poduzeća "Vis". Sada je odlučio podijeliti svoju priču o čuvenom dalmatinskom dišpetu.
Njegov način neprelaženja praga viškog hotela zabilježio je u nekoliko navrata lokalni bloger Nikola Kežić.
Pokušao dati krv kroz prozor
"Kad sam prvi put nakon otkaza došao dati krv u hotel, gdje se viške akcije na moju inicijativu organiziraju od sedamdesetih godina, pokucao sam na prozor i rekao im: "Čujte, evo vam ruka pa mi ispumpajte", prisjeća se Pečarić.
"Rekli su mi da ne smiju tako, jer se mora ležati dok se daje krv pa mi je jedan predložio da uđem kroz prozor, kad sam se već zakleo da neću preko praga. To mi je bilo prihvatljivo. Sad samo pokucam na prozor", rezimira pa dodaje kako je od toga dana barem desetak puta na isti način pomagao potrebitima, odazivajući se na svaku akciju darivanja krvi u Visu i Komiži, ali i na kopnu kada je god u prilici.
