Zainullah Ibrahimi u Hrvatsku je došao 2017. godine iz Afganistana preko Srbije. Kad je došao je bio bolestan pa je hospitaliziran te je završio u Dugavama, za razliku od ljudi s kojima je prevalio golemi put od srednje Azije. Iako je namjeravao u Njemačku, naučio je hrvatski te je u Zagrebu našao posao.
"Bio sam jako umoran pa sam ostao u Hrvatskoj. Nikad prije nisam čuo za Hrvatsku, ali jesam za Jugoslaviju. Ljudi su prema meni ovdje stvarno ljubazni."
Brinu ga najnovija događanja u Afganistanu gdje se na vlast vraćaju talibani, Zainullah se čuje sa svojom dvojicom braće. U Afganistanu mu je i stric. Otac mu je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima, a majka je umrla pri porodu najmlađeg brata.
Čuo sam se bratom u nedjelju, rekao je da je situacija stvarno jako loša, ljudi se boje. Talibani su došli u Kabul, osvojili su cijelu državu. Rekao mi je brat da će dominirati nad ženama i da one neće imati nikakva prava. Isto su pričali i prije 20 godina, isto je bila katastrofalna situacija.
Otac mi je pričao, žene su bile kod kuće, nisu imale pravo otići van bez muškarca. Nisu imale uopće prava ići u školu, raditi, vezane su za kuću.
Kaže da su imali "super državu" ali da su je nažalost izgubili prije tjedan dana. "Meni je žao što je moja država i moj ljudi u takvoj situaciji. Užasno mi je neugodno što im ne mogu pomoći."
"Opet će početi ubijati ljude"
Zainullah želi studirati politologiju, to mu je, kaže, želja od malena. "Mislim da imam kapaciteta za nas", rekao nam je ovaj skromni mladić.
Talibani kažu da će i djevojčice i dječaci moći ići u školu nesmetano. Vjeruješ li u to?
To je propaganda. Oni to govore da ne bi ljudi bježali iz države, pošto vidite kako svi pokušavaju se ukrcati na avione. Siguran sam da neće dati ženama da idu u školu ili na faks ili da rade. Ne daju oni to. To su samo priče da ljudi ostanu u Afganistanu, a onda će početi dominirati nad ljudima i ubijati ljude koji su radili s Amerikancima i zapadnim silama.
Možeš li se zamisliti da tamo studiraš?
Sada je to nemoguće. To su nepismeni ljudi, talibani nemaju pojma ni o čemu. Oni su samo osvojili državu preko drugih država. To je bilo dogovoreno iza zatvorenih vrata. U tjedan su okupirali cijelu državu.
Meni je žao što sam izgubio svoju državu i svoj ponos. Nemam više nade da bih se vratio u svoju državu.
Je li te strah za život tvoje mlađe braće?
Naravno. Brat mi je plakao da im je teško. Talibani su naglasili da ne smiju van iza osam navečer da ih ne bi ubili.
Nada u Hrvatskoj
Kako ti se sviđa u Hrvatskoj?
Lijepo, imam perspektivu i nadu u sutra. U Hrvatskoj mi je sve OK, samo nemam obitelj i svoje ljude i oni mi fale.
Sjećaš li se što su ti govorili ljudi o talibanskoj vladavini?
Sjećam se kad je moj otac bio u talibanskom zatvoru, tukli su ga. Ista je situacija kao prije 20 godina. Oni se ne mijenjaju. Njih zanima samo da imaju vlast u državi i ne daju Afganistancima prava kakva bismo željeli imati, pogotovo ženama, njima ne daju ništa. Govore da neće nikoga ubiti i da ne žele nikome zlo, ali toga će biti i previše kod njih. Ako je netko radio za Amerikance, njih će odmah ubiti. Oni baš žele maltretirati Afganistance, ja ne bih rekao da su oni uopće Afganistanci. Talibani... oni su došli preko Pakistana. Zašto su bacili našu zastavu? Zato što nisu Afganistanci.
Dio života si živio u Afganistanu, kakav je to bio život? U usporedbi s Hrvatskom?
To je nebo i zemlja. Ja sam živio u Kabulu. Izvan Kabula je bilo uvijek nesigurno. Uvijek je tamo bilo skrivenih talibana. Eksplodirale bi bombe, ali nisu se pojavljivali.
Zašto si otišao iz Afganistana?
Prijetili su mi da će me ubiti. Kad su mi ubili oca, ja sam napustio Afganistan. Inače nisam planirao ići u Europu i živjeti u inozemstvu, ali kad su mi ubili oca, morao sam napustiti Afganistan. Ljudi koji misle da sam odrastao i da ću tražiti to što su radili s mojim ocem, oni će me odmah ubiti, ne mogu nikako natrag. Braća mi sada uopće nisu na sigurnom. Rekli su mi da su došli neki ljudi i raspitivali se gdje sam ja. Boje se kad će ih ubiti. Tamo svaka osoba očekuje svoju smrt. Svaki dan. U Hrvatskoj se nemate čega bojati. Nije nitko sretan tamo više.
Čemu se nadaš u životu?
Nadam se da ću uspjeti dovesti svoju braću ovamo. I nadam se da ćemo opet uspjeti dobiti svoju državu i da ćemo naći nekoga tko će stabilizirati Afganistan, ali za to nemam nade. Ako nismo u ovih 20 godina to mogli, više mislim da nema smisla. Priznajem da smo izgubili svoju državu.
