Je li objavljivanje Registra branitelja u interesu samih branitelja? Ajmo maksimalno pojednostavniti stvar – ako su među petoricom branitelja dvojica lažna, od sto kuna koji braniteljima idu iz proračuna, lažni branitelji uzmu četrdeset.
Zato se čovjeku čini da bi logičan stav braniteljskih udruga o ovom pitanju trebao biti jasan – dajte da se vidi tko nam mažnjava lovu! Ali, ne! Brojne braniteljske udruge, uključujući i HVIDRA-u, protiv su objave. Razlog tome se krije u, kako bi to sročio akademik Pavletić, dvojbenoj dvojakosti njihovih predstavnika. Kad čovjek na televiziji vidi Josipa Đakića, mora se zapitati je li on tu u funkciji predsjednika HVIDRA-e ili saborskog zastupnika HDZ-a? Brani li interese branitelja ili interese stranke kojoj pripada?
Francuski sociolog i antropolog Pierre Bourdieu uveo je u sociologiju koncept simboličkog kapitala, koji se definira ovako: simbolički kapital je moć koju posjeduje neki pojedinac ili grupa, a koja nije utemeljena u novcu nego u nekim drugim postignućima i atributima. Takav simbolički kapital funkcionira kao ekonomski kapital (novac) u smislu da može biti razmijenjen za konkretne ili apstraktne stvari. U našem slučaju, simbolički kapital je ono što se naziva 'podrška branitelja', a veliki broj predstavnika braniteljskih udruga već je godinama razmjenjuju za konkretne stvari – politički utjecaj, bolje plaćena radna mjesta, osobni probitak svake vrste.
Primjera je bezbroj, a ovdje ćemo se pozabaviti samo najočitijima. Recimo, Mirko Ljubičić Šveps. Zašto je bivši agent SIS-a postavljen na mjesto zamjenika direktora Vodovoda i odvodnje u Zagrebačkom holdingu? Možda zbog kompetencije, možda zbog ratnih zasluga, a možda i zbog sljedećeg – dana 10. 12. 2008. godine ustrojena je Zajednica udruga branitelja Zagrebačkog holdinga, a za predsjednika je imenovan Mirko Ljubičić Šveps. Godinu dana kasnije rečena udruga prva daje podršku Milanu Bandiću u utrci za Pantovčak. Čista trgovina simboličkim kapitalom – Šveps dobiva mjesto zamjenika direktora, a Bandić 'podršku branitelja'.
U HAC-u je, pak, osnovana Udruga branitelja i poštovatelja Domovinskog rata Hrvatskih autocesta, koja od svog osnutka ratuje s Nezavisnim cestarskim sindikatima, a stvari su pukle kad je udruga u svom biltenu pozvala radnike HAC-a na drastične antirecesijske mjere – da se, naime, odreknu deset posto svojih plaća. Udruga je osnovana na inicijativu Željka Krapljana, zamjenika direktora sektora za održavanje, a prvi predsjednik bio joj je Stjepan Klarić, direktor sektora za održavanje – oba članovi HDZ-a i oba pod istragom USKOK-a zbog namještanja poslova. Udruga je služila tome da se, tvrdi predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, ojača uloga Klarića i Krapljana unutar HAC-a.
Stvar je zbog ovakvih tipova naprosto došla do apsurda. Svaka šuša, kandidirala se ona za predsjednika države ili predsjednika seoskog odbora u zabiokovskoj vukojebini, jačala ona svoju poziciju u HAC-u ili odboru za seoski dernek, treba 'podršku branitelja' i za nju je spremna platiti koliko treba. A uvijek će se naći neki Šveps ili Klarić spreman da je proda. To je, naravno, dovelo do sumanuto velikog broja udruga i potpune devalvacije vrijednosti simboličkog kapitala o kojem pričamo. 'Podrška branitelja', 'stav branitelja o nekom pitanju', zbog svega toga više nemaju nikakvu težinu.
Da stvar bude gora, to nisu izdvojeni incidenti. Riba uvijek smrdi od glave. Cijela ova trgovina 'podrškom branitelja' odvija se i na najvišoj razini. Pitanje je apsurdno, ali u njemu je ključ cijele ove priče – kome će HVIDRA na sljedećim izborima dati podršku ako joj je predsjednik ujedno i saborski zastupnik HDZ-a?
A tako dolazimo i do majke svih pitanja – čije interese zastupaju predstavnici ovakvih braniteljskih udruga – interese branitelja ili interese onih koji su od njih, kako bi to sročio naš Marko, za Judine škude kupili 'podršku branitelja'? Odgovor smo saznali kad je objavljen Registar.
