Mora da su i mnogi stanovnici Vinkovaca u čudu što je "njihov Mario" postao ministar obrane. Znali su da je ambiciozan, da vješto igra među kompliciranim stranačkim frakcijama, ali da "dečko" rođen 1979., koji je donedavno radio nešto nejasno po uredima županije, dogura tako visoko, do pozicije na kojoj je donedavno bio general Damir Krstičević, a i prije njega u pravilu krupne stranačke zvjerke neovisno o tome tko je bio na vlasti, za mnoge Vinkovčane je ipak veliko iznenađenje. "Dosta hrabro i od njega osobno. Moraš se moći pitati je li ti to zapravo možeš…", kaže nam jedan od sugovornika koji inzistira na anonimnosti.
Za Marija Banožića odmah će svi naglasiti da je za njegov uspon bilo presudno to što je "kadar Tomislava Čuljka", a Čuljak je jedan od najutjecajnijih stranačkih seniora koji je zahvaljujući neraskidivim vezama s Vladimirom Šeksom, ali i solidnim povjerenjem Davora Božinovića, uspio opstati neovisno o tome tko bi bio izabran za predsjednika stranke. Smatralo ga se Karamarkovim kadrom, ali lako se transferirao u Plenkovićeva ključnog čovjeka za Slavoniju.
I nakon Plenkovićeva razlaza s Milijanom Brkićem, Čuljak je ostao vezan uz maticu stranke i vodio "smirivanje Slavonije". Upravo je Čuljak bio zaslužan za dovođenje prve slavonske "mlade nove nade", Gabrijele Žalac, u prvu Plenkovićevu vladu, no, smatra se da je bio presudan i za njezino micanje. Žalac je u jednom trenutku pomislila da se može emancipirati od svog tutora i uslijedio je pad, zbog Mercedesa u dvorištu, ali i zbog pokušaja da kontrira mnogo moćnijem Tomislavu Čuljku, o čemu smo ekskluzivno pisali na Net.hr-u.
Kada je, nakon Gabrijele Žalac i Tomislava Tolušića, Plenković doveo u Vladu nove mlade ministre, Marija Banožića, JosipaAladrovića i Ivana Malenicu, u pravilu se naglašavalo da je očito htio voditi računa o regionalnoj zastupljenosti, da je pazio da mu se ne dogodi gubitak Slavonaca. No, pojava Marija Banožića nije značila samo nadomjestak jedne Slavonke drugim mladim i perspektivnim Slavoncem. Za Vinkovčane i cijelu Vukovarsko-srijemsku županiju bio je to signal da je (opet) pobijedila struja Tomislava Čuljka.
Pred novim ministrom obrane ambiciozan je zadatak upravljanja kompleksnim sustavom
Veliki pouzdanik Dražena Milinkovića
Napetost između Tomislava Čuljka i Gabrijele Žalac dogodila se zbog kontrole tvrtke "Vinkovački vodovod i kanalizacija" koju je dugo godina vodio Dražen Milinković, predsjednik županijskog ogranka HDZ-a, koji se nakon što je u tvrtki počela istraga zbog navodnih malverzacija s Hrvatskim vodama, povukao na mjesto zastupnika u prošlom sazivu Sabora. Čuljak se nadao da će na direktorsko mjesto doći njegov sin, Vedran Čuljak, a da će poslove dobivati tvrtka njegova brata, no Žalac je stavila na čelo tvrtke "svog čovjeka". Mario Banožić je pak upravo zahvaljujući Draženu Milinkoviću, i posredno, Tomislavu Čuljku, u trenutku kada je Milinković preuzeo županijski HDZ, 2016. postao glavni tajnik stranke na razini županije.
"I kao političar i kao bivši gospodarstvenik pratio sam njegov rad i uvijek sam bio jako zadovoljan, a mislim da znam prepoznati ljude koji su spremni u poslu savladati sve probleme koji se pred njima nađu", izjavio je Milinković kada je mladi Mario Banožić postao ministar državne imovine u kolovozu 2019. godine. Tada se naglašavalo da je sedam godina u HDZ-u, a da od 2005. godine (s manjim prekidima) radi u Vukovarsko-srijemskoj županiji, na različitim poslovima, a posljednje je bio – predstojnik Ureda državne uprave.
Banožić je završio Prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Vinkovcima, a potom Ekonomski fakultet u Osijeku. Magisterij i doktorat na istom fakultetu je riješio kasnije, kada se već zaposlio u Županiji, vrlo izgledno uz financijsku podršku Županije. Kada je, nakon što je postao ministar, otkriveno da je u gimnaziji zapravo bio loš učenik, da je vukao jedinice i išao i na popravni, Banožić je to priznao, no tvrdio je da se radilo samo o mladenačkoj krizi. Nakon završenog fakulteta kratko je radio u malim privatnim tvrtkama, a u Županiji je promijenio desetak različitih funkcija, zamršenih naziva iz različitog područja. Sudeći po tim nazivima moglo bi se reći da se Banožić razumije u svašta pomalo, bilo je tu turizma, kulture, međunarodne suradnje i unutarnje kontrole. Najčešće se ipak spominju turizam i kultura, a nekoliko mjeseci 2013. je poslan iz Županije da bude i direktor Vinkovačke televizije.
Ili kako kažu naši sugovornici – nije se on profilirao ni u jednom području posebno, bio je tamo gdje su ga stavili. Bio je mlad, imao je formalno obrazovanje, snalazio se sa stranim jezicima, a unutar županijskog HDZ-a bio je osoba od iznimnog povjerenja upravo Dražena Milinkovića, a to je bilo dovoljno da ga se gurne tamo gdje treba.
Lovac koji baš ne uživa u pucanju
Kada je postao ministar bio je toliko nepoznat da su mediji jedva uspijevali naći njegove aktualne fotografije. No, ubrzo se prilično snašao. Nije se bojao medija, htio je davati izjave, ubrzo je naučio poželjan komunikacijski kod izgovaranja fraza, govorio je, a da ne kaže ništa kontroverzno, uvijek je bio pomno odjeven i spreman ostavljati dojam ministra koji misli ozbiljno. Osim loših ocjena i činjenice da je s mjesta lokalnog birokrata uskočio u ministarsku fotelju nije mu se moglo naći ništa kontroverznog ili kompromitantnog. Čak se i činjenica da mu je hobi lov pokušala prikazati kao nešto sasvim nevino. Tjednik "Globus" je primjerice, u portretu novog ministra Banožića našao sugovornika koji je ustvrdio da mladi ministar Banožić "ne spada u onu često omraženu vrstu lovaca koji uživaju u pucanju", nego on voli lov zbog uživanja u dobrom društvu i boravku u prirodi.
Intervjui koje je davao kao ministar državne imovine su vrlo oprezni, držao se brojki, i on je, kao i mnogi u mnogim vladama prije njega, pristupio popisivanju državne imovine, najavljivao je poboljšanje upravljanja državnim tvrtkama, a što se tiče unutarstranačkih ambicija, jasno je naglašavao svoju lojalnost Plenkoviću i namjeru da se kandidira za predsjednika gradskog HDZ-a u Vinkovcima. Čuvao se skandala, no sudeći po tome da ga se moglo vidjeti s cigarom u ruci u mondenim zagrebačkim restoranima u blizini ministarstva, nije bježao niti od uživanja u činjenici da se iz provincije ipak preselio u metropolu.
Tomislav Čuljak godinama umješno i uspješno kadrovira u HDZ-u i vlasti
Slab preferencijalni rezultat na izborima
Iako je najavljivao kandidaturu u Vinkovcima, iako je nastojao održati kopču s rodnim krajem i sudjelovao u predizbornim aktivnostima u skladu s napucima stranke, činjenica jest da brojke s terena nisu pokazale da mladi Banožić uživa veliku podršku članstva na terenu. S 1869 preferencijalnih glasova ipak se svrstao na dno liste popularnosti ministara testirane neposredno na ovim izborima.
I njegovi kritičari, i oni koji ga pamte kao simpatičnog mladog muškarca "koji nešto radi" u Županiji i drži se skuta moćnih HDZ-ovaca, suglasni su u jednom - iznimno je ambiciozan. I ovaj potez, hrabrost da se primi resora obrane u kojem nikada ništa nije radio – doživljavaju kao iskaz njegove osobne ambicije. Želje da pokaže da je dovoljno spretan da i to može svladati.
No, oni koji poznaju sustav Ministarstva obrane ipak upozoravaju da se radi o iznimno kompleksnom resoru, a da će se ministar Banožić tek sada početi upoznavati s njime. Ako su u pravu izvori bliski vrhu HDZ-a, Mario Banožić je saznao da će mu biti dodijeljen resor obrane tek desetak dana prije objave. Dakle, on nije osoba koju se u nekakvom unutarstranačkom inkubatoru pripremalo za taj zahtjevan posao tjednima ili mjesecima prije, ili je sudjelovao u kreiranju reformskih zahvata za taj resor. A promjene su neizbježne. Poznato je da je već "kresanje" budžeta za ovu godinu propisalo MORH-u da se mora moći snaći s 200 milijuna kuna manje proračunskog novca do kraja godine.
Kotromanović: Nije loše da civil bude na čelu MORH-a
Je li problem da će taj resor preuzeti ministar bez ikakvog iskustva u tom području? Ante Kotromanović, bivši ministar obrane, s ozbiljnim vojnim putem iz vremena Domovinskog rata, na to pitanje Net.hr-a odgovara da premalo zna o novom ministru da bi se usudio upustiti u spekulacije tog tipa. Dapače, on smatra da mu "treba dati priliku".
"To je težak i odgovoran posao. No, nije loše da na čelo Ministarstva obrane dođe – civil. Treba mu dati potporu. Nadam se da će izabrati dobre suradnike, jer ovo ministarstvo pokriva izuzetno kompleksno područje", kaže Ante Kotromanović.
Ako je i "civil", trebat će mu iznimne organizacijske, menadžerske sposobnosti. Osim podrške jake slavonske struje, one pobjedničke u slavonskim unutarstanačkim borbama, Banožić je uspio dobiti i Plenkovićevo povjerenje. Do te mjere da mu je odlučio povjeriti resor koji je tradicionalno važan HDZ-u, resor u kojem bi se trebala dogoditi odgođena nabava borbenih zrakoplova, resor u kojem je bilo (previše) katastrofalnih nesreća i koji će – više od ostalih – biti izložen i suradnji s ćudljivim predsjednikom države Zoranom Milanovićem.
Mario Banožić u svojim prvim izjavama, kao kandidat za ministra obrane, traži da mu se da malo vremena, za analizu. Tako i sam pokazuje da se primio posla, a da nije niti pogledao o čemu se tu zapravo radi. Nakon što mu je ukinuto ministarstvo državne imovine, našao se, očigledno pred "ili-ili" situacijom: ili će pokušati ovo ili će opet potonuti, a ambiciozan Slavonac, nadahnut s ovih nekoliko mjeseci ministrovanja zaključio je, naprosto, da nema što izgubiti.
