Iako je se prijatelji rado sjećaju kao emotivke koja piše pjesme, premijerka Jadranka Kosor svoj nježniji dio osobnosti danas uspješno prikriva, pa je ulaskom u politiku a posebice zasjevši na mjesto šefice Vlade o sebi stvorila sliku "čelične lady".
Danas se na ruže, mjesečinu, gitare i ljubavne satanke samo smiješi. No neovisno o tome što je sama optimistično kaže da čovjek nikada ne zna što ga sutra čeka. Možda jednom opet počnu prisni razgovori s "muškarcem njezina zrelog života".
"Znate, ponekad mi doista intenzivno nedostaje da neke dnevne događaje povjerim nekom izrazito bliskom, koga cijenim i kome vjerujem. Ne mogu opterećivati sina, majci se neke stvari ne govore, a bogme ni prijateljicama. Tada jedino mogu stati i reći: možda jednom, kasnije, tko zna", izjavila je Kosor u intervjuu za Jutarnji list govoreći o svom privatnom životu.
"Nedavno smo bili u Stockholmu i predložila sam da ga bar malo pješice razgledamo. Puhao je hladni vjetar, a jedan od članova izaslanstva upitao je ‘No, baš bih volio znati čija je ovo bila ideja?’ 'Moja', odgovorila sam, a on je spremno dodao: 'Fantastična ideja, svima nam treba svježeg zraka!' No, ubrzo smo se vratili u hotel", opisala je Kosor za Jutarnji jedan od rijetkih slobodnih trenutaka na službenom putu.U hrvatskoj patrijarhalnoj politici je uspjela, tvrdi, jer je čvrsto vjerovala da mora biti ljubazna i pristojna, ali nikad "izazovna". Ideja da u muškoj politici koristi ženske trikove i šarm naprosto joj je nezamisliva. Ionako je, priznaje, kao razvedena žena uvijek bila meta kojekakvih tračeva. No takve stvari je odavno ne peku.
Nepristojnost njezinih kritičara koji su umjesto argumenata koristili vulgarnosti da je povrijede još uvijek je, pak, zna zaboljeti.
"Nekad davno mislila sam da te rane zbog uvreda ne mogu zacijeliti i da nikada neću emocionalno očvrsnuti. Pa ipak, najednom sam osjetila da sam postala čvrsta. Kritike pročitam i o njima razmišljam, pokušavam iz njih nešto naučiti. Prestala sam biti ranjiva. Sad me se teško može pobijediti, pogotovo ne uvredom", pojašnjava Kosor.
Zbog posla, kaže, nema previše vremena za privatni život. Čak i u krevet liježe s materijalima koje treba proučiti.
U posljednjih nekoliko mjeseci jedina stvar koju si je uspjela kupiti je jedna ženska torba s ribicama. U kupovini joj stoga pomažu prijateljice. Kući joj donesu nešto što joj se viđa da proba i po tome odlučuje što će uzeti.
Na pitanje u kojem restoranu najviše voli jesti, Kosor, pak, odgovara da za ručkove nema vremena te da najčešće objeduje sama i to na brzinu. One službene, ako je ikako moguće, izbjegava.
'Preko štrudle od trešanja naučila sam od bake jednu od važnih životnih lekcija. Mi smo u Lipiku imali našu lokalnu tetu Minu iz Tko pjeva, zlo ne misli. Dolazila bi k baki na ručak, jela sve pred sobom, stavljala u košaru za doma. Baka me jednom upozorila da će ona dio svježe ispečene štrudle staviti na stol, a dio ostaviti u smočnici da nam ostane za poslije. Ja sam našoj gošći - bila sam mala, možda 5 godina - rekla da baka čuva još štrudle u smočnici. Baka se bez riječi digla, donijela ostatak, mene udarila po prstima kad sam htjela uzeti komad i sve što je ostalo našoj gošći spakirala za doma. Rasplakala sam se jer sam ostala bez deserta, a baka mi je rekla: Kad ja nešto kažem, preko toga se ne govori! Priznat ću vam, njezine riječi ponovila sam već i u Vladi, svojim ministrima!', otkrila je premijerka.
