Iako su njihove tjelesne, oku vidljive rane uspješno zaliječene, one druge, zapečaćene u sjećanju, još su svježe. Upravo zbog toga, otvorena mogućnost povratka na stari posao i ponovno nošenje odore koja ih je umalo stajala života, nakon godine dana bolovanja, zvuči im kao neukusna šala, piše Večernji list.
Godinu dana nakon krvave pljačke poslovnice Raiffeisen banke u Sesvetama tako razmišljaju Milovan Dakić, Boško Čenan i Jadranko Certin, policajci po kojima je pljačkaš Kazimir Dužnović, u dva navrata sasuo paljbu iz automata. Ivan Grbavac, njihov kolega, na žalost, nije preživio svoju prvu intervenciju.
''Svi se mi policajci pravimo da smo muškarčine. Nitko ne priznaje da smo od krvi i mesa i da se na cesti svačega nagledamo, pogotovo na prometnim očevidima. Nekih se prizora nikada neću riješiti, osobito kada su u pitanju bila djeca. Sada je toga dosta'', rekao je Milovan Dakić.
Budući da ispunjava sve uvjete za odlazak u zasluženu mirovinu, nakon ranjavanja odlučio je raskrstiti s dotadašnjim poslom i posvetiti se obitelji i hobiju koji ga najviše opušta – ribičiji.
O onome što se lani u svibnju dogodilo u Sesvetama, otvoreno govori i bez ustručavanja za Večernji list otkriva – U banku još uvijek nema hrabrosti ući niti to želi učiniti. Nerado i prolazi pokraj njezine zgrade. Ako baš ne mora, bira neki drugi, lakši put.
''Čak i kada se nađem vani, na otvorenom prostoru među više ljudi, sav sam u grču jer imam osjećaj da će me netko napasti. Stalno se spremam na obranu. Pitanje je uopće kako bi kao takav reagirao u sličnoj situaciji kao što je bila pljačka banke i bih li ispravno postupio'', objašnjava Dakić.
Na njegovu se priču nadovezuje kolega Boško Čenan i govori da od ranjavanja pred poslovnicom RBA još nije smogao snage otići do postaje u Sesvetama, gdje je bio vođa smjene, čak i zbog obavljanja najobičnijih svakodnevnih formalnosti.
Na pitanje nedostaje li mu imalo posao i njegova svakodnevna užurbanost, odgovara s dozom crnog humora kako mu je Kazimir Dužnović propucao potkoljenice.
''Došli su neki mlađi zečevi koji brže trče od mene. Ja više ne mogu, a i nemam ni snage natjecati se s njima'', kaže Čenan.
Prema pljačkašu optuženome za ubojstvo svoga kolege, na kojeg su inače nakon što se predao policiji zamalo nasrnuli te ga javno linčovali razjareni građani, zatečeni na mjestu događaja u vrijeme pljačke, dvojica policajaca danas, sažeto rečeno, ne osjećaju ništa. Kažu da više nema ljutnje zbog onoga što im je ovaj učinio te da na spomen njegova imena ni ne reagiraju. Što će s njime biti, svejedno im je.
Jadranko Certin, najteže ozlijeđeni policajac u kojega je pljačkaš sasuo sedam metaka te mu je život doslovno visio o niti dva tjedna, još se ne sjeća što se tog kobnog dana u Sesvetama dogodilo. Trenutačno je zaokupljen svojim oporavkom jer su mu liječnici jesenas, po povratku iz Varaždinskih toplica gdje se donekle oporavio od 9-satne operacije nakon ranjavanja, vadili gelere iz lijeve ruke na čijoj nadlaktici pokazuje ugrađene fiksatore.
Kristijan Novoselec, najmlađi među ozlijeđenim policajcima jer je u vrijeme pljačke bio tek na praksi u postaji, bez obzira na svoje 'vatreno krštenje', nije odustao od policijskog poziva, piše Večernji list.
