Dan nakon što je Tomislav Horvatinčić i službeno
ostao bez vozačke dozvole koja mu je trajno oduzeta jer nije
sposoban upravljati motornim vozilima zbog sinkope, DORH se
oglasio na svojim stranicama objavivši vrlo detaljnu žalbu koju
je šibensko Općinsko državno odvjetništvo podnijelo na
oslobađajuću presudu za pomorsku nesreću koju je Horvatinčić
skrivio te pritom ugasio život talijanskog bračnog para
Salpietro.
"Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je 1. prosinca
2017. podnijelo žalbu nadležnom Županijskom sudu protiv
prvostupanjske presude Općinskog suda u Šibeniku kojom je
69-godišnjak oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo
izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1.
Kaznenog zakona/97. (8. 12. 2017.)
Žalba je podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog
postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
te su u njoj iscrpno analizirani svi žalbeni razlozi i argumenti,
kao i državnoodvjetničko stajalište zašto je zaključak suda o
nepostojanju odgovornosti okrivljenika pogrešan.
U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, državno
odvjetništvo smatra kako odluka suda s kojom je iz spisa izdvojio
skicu nesreće, koju je okrivljenik vlastoručno izradio i
potpisao, nije na zakonu osnovana jer se ne radi o nezakonitom
dokazu, a niti je sud naveo razloge iz kojih smatra da se radi o
nezakonitom dokazu. Okrivljenik je u skici nacrtao sudarni
položaj brodova pa je jasno da je sadržaj skice protivan obrani
okrivljenog koji je tvrdio da sudar uopće nije vidio jer je
izgubio svijest, zbog čega je izdvajanje skice iz dokaznog
postupka utjecalo na ocjenu o vjerodostojnosti njegove obrane.
Sud nastavno nije cijenio iskaz svjedoka lučkog inspektora koji
je svjedočio okrivljenikovu ponašanju koji je pred njim
vlastoručno nacrtao skicu sudara, a koju je lučki inspektor
priložio u spis u okviru zapisnika o inspekcijskom pregledu, iako
ga je ispitao kao svjedoka.
POGLEDAJTE JOŠ:
>> MUP potvrdio: Tomislav Horvatinčić zbog
sinkope trajno vratio vozačku dozvolu
Sud je povrijedio i odredbe kaznenog postupka koje se odnose
na provođenje vještačenja jer je sud prvo prihvatio prijedlog
obrane da se izvede dokaz čitanjem pisanog nalaza R. M. kao i
simulacije plovidbe Pomorskog fakulteta u R. (izrađeni po
narudžbi obrane) i odlučio da se pozovu vještaci iz C. d.o.o.
Split, koji su vještačenje izradili tijekom istrage po nalogu
suda kao i R. M. radi usklađivanja nalaza i mišljenja provedenih
vještačenja, iako R. M. nije proveo vještačenje temeljem naloga
suda i tada nije imao svojstvo vještaka te se nije mogao po
pravnoj snazi izjednačavati odnosno usklađivati sa sudskim
vještacima, pa je R. M.-u naložio provođenje vještačenja pomorske
nesreće i odmah prišao njegovom saslušanju u svojstvu vještaka
iako on prije toga nije imao sudski spis na uvidu radi izrade
vještačenja. S druge strane, sud je odbio kao suvišan dokazni
prijedlog optužbe i punomoćnika oštećenih da se izvede dokaz
čitanjem vještačenja stalnog sudskog vještaka za područje
pomorskog prometa, kap. J. P. napravljeno po zahtjevu
oštećenih.
Žalba je podnesena i iz razloga jer je sudsko vijeće
pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje budući da
je:
- svoj zaključak kako okrivljenik nije kriv utemeljilo samo
na obrani okrivljenika da je prije sudara doživio tzv. black out
kao oblik nesvjestice, a što je bio razlog zašto nije izbjegavao
sudar, te je takvu obranu sud prihvatio kao istinitu i
vjerodostojnu iako nitko drugi od svjedoka, osim njegove
zaručnice, nije potkrijepio takvu obranu, a niti je kod njega
medicinskim vještačenjem utvrđeno postojanje nesvjestice u
vrijeme događaja. Pri tome se u žalbi naglašava kako je
okrivljenik u istrazi naveo da kazneno djelo nije počinio i
branio se šutnjom, a imajući u vidu da je tijekom rasprave obrana
u svrhu dokazivanja da je postojao kvar na autopilotu pozivala
svjedoke i tražila da se pribave računi o popravcima broda, da bi
potom okrivljenik na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani
tvrdio da je brod bio potpuno ispravan, a da je on iznenada bez
ikakve najave i simptoma izgubio svijest i da nije vidio sam
sudar, iako je nacrtao sudarnu poziciju brodova. Kada se sve
navedeno dovede u korelaciju s činjenicom da okrivljenik ne
posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi ukazivala na
vazovagalnu sinkopu u bilo kojoj fazi njegovog života; a da zbog
prirode takve zdravstvene smetnje medicinski vještaci nisu
potvrdili obranu da je do navedene sinkope došlo; državno
odvjetništvo smatra da nije bilo moguće prihvatiti okrivljenikovu
obranu kao vjerodostojnu već da je sud, temeljem izvedenih
dokaza, trebao izvesti zaključak da je naknadno postavljena
obrana koja se temelji na vazovagalnoj sinkopi iskonstruirana s
ciljem da okrivljenik izbjegne odgovornost za pomorsku nesreću
koju je uzrokovao.
- sud nije cijenio niti vještačenje okrivljenikova mobitela
kojim je utvrđeno kako je on 16. kolovoza 2011. u 14:20:20 sati
sa svog mobitela, nakon nesreće, putem elektroničke pošte uputio
poruku društvu "Hoto grupa" u kojoj naveo, između ostalog, da je
upravljački sustav broda otkazao, te iz tog razloga u trenutku
nesreće nije njime mogao normalno upravljati i skrenuti sa smjera
koji je vodio prema drugom plovilu, a sadržaj poruke je
istovjetan sadržaju priopćenja za javnost koje je društvo "Hoto
grupa" kasnije proslijedilo medijima te je ono i
objavljeno.
- prilikom ocjene okrivljenikove obrane u pogledu uzroka
nesreće, sud nije uzeo u obzir iskaze trojice svjedoka kojima je
okrivljenik kazao da mu je upravljački sustav broda otkazao, kao
niti činjenicu da je Hoto grupa d.o.o. u ime okrivljenika
objavila spomenuto priopćenje u kojem je naveo upravo to što je
kazao tim svjedocima.
- sud uopće nije analizirao razlike u iskazima svjedokinje A.
Đ. iako je očito da je svojim iskazom pogodovala okrivljeniku, a
nije vrednovao ni razlike u iskazima svjedoka K. F. koji je u
istrazi opisivao okrivljenikovo ponašanje nakon nesreće na jedan
način, a na raspravi bitno drugačije.
U odnosu na odluku suda o tehničkom dijelu pomorske nesreće,
žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka i to iz razloga jer je sud prihvatio usuglašena
mišljenja stalnog sudskog vještaka za pomorski promet R. M. te
naknadno određeno vještačenje Brodarskog instituta u Zagrebu. Ta
vještačenja smatramo kontradiktornima samim sebi i činjenicama
utvrđenima u postupku te ih smatramo nestručnima i
neobjektivnima, jer su se vještaci upustili u pravnu ocjenu
okrivljenikova postupanja i oštećenih i time prekoračili ovlasti
vještaka, a u pravnoj ocjeni su iznosili zaključke koji idu u
prilog isključivo okrivljeniku.
Kontradiktornost vještačenja Brodarskog instituta u Zagrebu
je u tome što se, s jedne strane, slažu s vještacima C.d.o.o da
se radilo o križanju kurseva i da je plovilo okrivljenog šest
minuta prije sudara vidjelo jedrilicu s desne strane, dok, s
druge strane, unatoč ocjeni da im se kursevi križaju, tvrde da su
se plovila međusobno gledala po desnim bokovima i da je dužnost
izbjegavanja sudara bila jednaka za oba plovila, a nadalje
opisuju kao da se radilo o situaciji protukurseva.
Sud je, ujedno, neosnovano prihvatio pogrešne zaključke
vještaka Brodarskog instituta i R. M. da je jedrilica Santa
Pazienza poduzetom radnjom skretanja udesno prouzrokovala sudar,
a u protivnom da nije poduzela taj manevar, da bi se brodovi
mimoišli bočno na razmaku od šest metara (desni bok o desni bok)
iako je takav zaključak suprotan zaključku vještaka C. d.o.o.
koji su utvrdili da je brod okrivljenog stalno vidio jedrilicu
preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela
okrivljenikov brod preko svog lijevog boka, te je ta situacija
nalagala da okrivljenik jedrilici ustupa pravo puta sukladno čl.
15. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru, a da bi do sudara
došlo i bez poduzete oštećenikove radnje, pri čemu sud ne samo da
nije prihvatio vještačenje C. d.o.o. već ga, s obzirom na
suprotne zaključke vještačenja, nije niti analizirao, a niti i
iznio razloge zbog kojih prihvaća stav vještaka R. M. i
Brodarskog instituta u Zagrebu, a ne prihvaća stav C. d.o.o. Tim
više što su svi vještaci suglasni da se u konkretnom slučaju
radilo o križanju kurseva i da je oštećenikova jedrilica dolazila
okrivljeniku s desne strane zbog čega je; kako to pravilno i
tvrde vještaci C d.o.o.; okrivljenikov brod stalno vidio
jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela
brod preko svog lijevog boka, a nedvojbeno je da je pri sudaru
okrivljenikov brod udario pramcem u lijevi bok jedrilice iz čega
proizlazi da se plovila niti u jednom trenutku nisu gledala
međusobno po desnim bokovima.
Kako je sud prihvatio stajalište vještaka Brodarskog
instituta u Zagrebu iako za to nije naveo niti jedan odlučujući
razlog, tako presuda ni u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim
činjenicama, čime je također počinjena i bitna povreda odredaba
kaznenog postupka utvrditi na temelju nedvojbeno utvrđenih
činjenica, da se u konkretnom slučaju radilo o križanju kurseva
(s čime se slažu svi vještaci) i da je jedrilica dolazila
okrivljeniku s desne strane zbog čega je okrivljenik morao
postupiti sukladno čl. 15. i 16. Pravilnika o izbjegavanju sudara
na moru i ustupiti pravo prolaza jedrilici i to na način da
joj ne presijeca kurs ispred pramca, već skretanjem udesno na
način da oštećeniku prođe iza krme dok je, s druge strane,
oštećenik u toj situaciji morao zadržati kurs i brzinu do
trenutka kada mu je očito bilo jasno kako Santa Marina ne
poduzima ništa, zbog čega je morao poduzeti radnju izbjegavanja
sudara/sraza.
Zbog navedenih, kao i brojnih drugih, u žalbi istaknutih i
analiziranih razloga i argumenata, u žalbi se predlaže da
drugostupanjski sud na sjednicu vijeća, povodom odlučivanja o
ovoj žalbi, pozove nadležno županijsko državno odvjetništvo,
odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati tom sudu na
ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, pri čemu ovdje
ističemo kako je tijekom ovog sudskog postupka državno
odvjetništvo u dva navrata predlagalo izuzeće sutkinje koja je
donijela prvostupanjsku presudu smatrajući kako postoji sumnja u
njenu pristranost, a koji su bili odbijeni."