"Ima jedna stvar koju sam primijetio. Ljudi koji nisu pobožni na redovit način, tj. koji ne prakticiraju redovite vjerne aktivnosti, a dobri su. Tako su dobri prema drugima. Toliko dobri da pomisliš na Boga kada s njima govoriš ili kada ti oni nešto čine. I pomisliš da Bog upravo tako postupa. Jesi li oni duhovni? Pobožni sigurno nisu. Duhovni? Mislim da jesu.", napisao je fra Josip Vlašić u svojoj kolumni na stranicama Radiopostaje Mir Međugorje . 

U svom tekstu kojeg je naslovio "Nije isto biti duhovan i pobožan", objasnio je svoje gledište i razlike između pojmova "pobožan" i "duhovan" započevši svoje obrazloženje izjavom "ako je netko pobožan, samim time ne znači da je on i duhovan."

Kaže kako je u svojoj blizini imao pobožne ljude među kojima je susreo one koji zrače dobrom i ljubavlju, dobronamjerni su i ne bave se drugima i njihovim grijesima, za koje tvrdi kako su uistinu duhovni. No, među pobožnima, sreo je i one koji su isključivo pobožni, koji vole braniti vjeru, govoriti o zlu, teško prihvaćaju druge i strogi su, čije postupke objašnjava time što njihova pobožnost nije preobrazila njihov duh. 

"Pobožne čini ne čine nužno čovjeka duhovnim. Pobožnost je sredstvo, duhovan život je cilj. Pobožan čovjek je možda lijep za vidjeti, a duhovan čovjek je dobar za živjeti s njim.", zaključio je fra Josip Vlašić u svom tekstu.