Hrvoje je bio zbunjen i bez riječi jer čovjeka koji je stajao pred njim nikada nije vidio.
"Gotovo devet godina vodim bitku za svoje dijete, za njegovo osnovno pravo da ima tatu. Njegova majka mi jednostavno ne dozvoljava da ga viđam, a sustav nije učinio ništa da pomogne mojem sinu i meni. Moje će dijete sasvim sigurno imati zbog toga trajne posljedice. Tko će za to odgovarati?", kaže 35-godišnji liječnik iz Zagreba, koji je 2003. postao otac.
Prijetila da neće vidjeti sina ako je ne oženi
Hrvojevi roditelji, u trenutku kad mu je majka ostala trudna, nisu bili u braku. Štoviše, nisu se baš ni slagali, no nakon što su uoči trudnoće razišli, odlučili su još jednom pokušati zbog Prijetila mi je i prije djetetova rođenja da ga neću viđati ako je ne oženimdjeteta. Ni drugi pokušaj nije polučio uspjeh u njihovoj vezi. Liječnik tvrdi kako je obitelj njegove djevojke, inače po struci pravnice, njezinu trudnoću bez sklapanja braka smatrala velikom sramotom.
"Prijetila mi je i prije djetetova rođenja da ga neću viđati ako je ne oženim", tvrdi 35-godišnjak, koji je tek po rođenju sina u matičnom uredu saznao da je dijete prijavljeno pod majčinim prezimenom. Kaže, htio je da dječak nosi njegovo prezime, no zbog toga nije želio praviti scene. Sina je viđao prvih nekoliko mjeseci, a potom je sve stalo. Kasnije ga je vidio još tri puta, jednom slučajno na moru, a potom kada je dječak imao četiri godine te na 7. rođendan.
Priznao ga i plaća alimentaciju
"Nekoliko mjeseci nakon djetetova rođenja, njegova majka je sudski zatražila alimentaciju. Nisam imao ništa protiv, ali mislio sam da će se regulirati i viđanje djeteta. To se nije dogodilo", priča za Jutarnji listHrvojev tata, koji od onda mjesečno plaća 3.000 kuna.
Bezuspješno se pokušavao dogovoriti s bivšom djevojkom, a potom je pomoć zatražio i od sustava. Prije svega od Centra za socijalnu skrb. No, njegova bivša djevojka, kaže, opstruirala ga je na sve moguće načine. Tvrdila je, priča Hrvojev otac, da je narkoman, bolesnik, lopov, te isticala živčani slom koji je imao 2001. Tridesetpetogodišnjak navodi da su sve instance pobile njene tvrdnje, te da je nekoliko psihijatrijskih vještačenja dokazalo da nema zapreka za viđanje djeteta.
No, ni drugo mu nije išlo naruku. Dobio je mogućnost da sina viđa u centru Modus, no taj centar je odmah potom prestao postojati. Slučaj je tada vraćen na početak, isto kao i kada je novim zakonom nadležnost za djetetovo viđanje roditelja s kojim ne živi preseljeno s centra na sudove.
Još čeka na Centar za socijalnu skrb
Liječnikova odvjetnica Gabrijela Banić tvrdi da je druga strana na sudu odugovlačila koristeći i sve moguće pravne lijekove u slučaju, te želeći nešto da bi nakon toga odustali.
"Tijekom postupka i socijalni radnici su eksplicitno tvrdili da se radi o manipulaciji, ali jednostavno si ne mogu pomoći", kaže Hrvojev otac, koji je prošli mjesec dobio nepravomoćnu presudu po kojoj sina može viđati petkom od 17 do 19 sati. Unatoč činjenici da majka ima pravo žalbe, dijete bi mogao viđati, no dosad za to nije imao priliku. Čeka da Centar imenuje stručnu osobu koja mora biti nadležna prilikom susreta.
