Postoje javna, blokovska i kućna, odnosno skloništa u stambenim zgradama. No mnoga su prenamijenjena ili u lošem stanju. U Zagrebu postoji oko tisuću skloništa, a najpoznatiji je tunel Grič. Dug 350 metara, tunel može primiti i do 2000 ljudi.
"Nakon rata nitko to nije održavao. Mnogi misle da je to bilo u ingerenciji Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, međutim ni to nije točno. U ingerenciji je, vjerojatno i sada, Ureda za imovinskopravne odnose", kaže Pavle Kalinić, stručnjak za međunarodne odnose i sigurnost.
Godine 2015. izmijenjen je Zakon o sustavu civilne zaštite, čime su mnogi pravilnici koji su regulirali upravljanje atomskim skloništima stavljeni izvan snage. U novom zakonu skloništa se spominju samo u članku 96. u kojem piše da javnim skloništima upravljaju gradovi.
"Skloništa su prepuštena, kako tko hoće. Nijedno nije održavano na način da bi se moglo koristiti za ono za što je namijenjeno. Sklonište mora imati filter, pa kemijski WC, pričuvu hrane, pričuvu vode, mjesto za spavanje, nešto čime ćete se pokriti. Nažalost, situacija je takva kakva je", upozorava Kalinić.
Nakon raspada bivše države nema tvornice koja bi radila filtere. "Svojevremeno ih je Ured za upravljanje u hitnim situacijama nabavljao iz Srbije, valjda zato što su bili najjeftiniji. Međutim, u vladi su bili pritisci da to nama ne treba", tvrdi Kalinić.
Kada je počela izgradnja podzemnih i javnih garaža, atomska skloništa prestala su se graditi. Ipak, garaže bi se mogle urediti i služiti kao rezervna skloništa.
"Sve postojeće garaže bi se mogle prilagoditi da mogu služiti za sklanjanje stanovništva. Mislim da je to minimum koji možemo učiniti jer živimo u turbulentnim vremenima", zaključuje Kalinić.