Ma tko u Hrvatskoj zna više o kriznim stanjima nego Pavle, rekao je nekidan u ovom studiju profesor Dražen Lalić. Pavle je naravno Pavle Kalinić, pročelnik Ureda za upravljanje hitnim situacijama i dugogodišnji Bandićev suradnik.
Ajmo za početak malo o Bandiću. Radili ste s njim dugo godina. Kakav je bio suradnik? Kako je bilo raditi s nekim tko ne staje 20 sati, ako to nije mit?
Ne, nije to mit, ali nije to bilo od početka. Mi smo se spremali doći na vlast negdje 1994./1995. godine. To je bilo malo drugačije, a svi očekujete da ćete jednog dana doći na vlast, a onda kad ljudi dođu na vlast se šokiraju kada vide koliko to zahtijeva obaveza, koliko trebate raditi, koliko sastanaka trebate obaviti i koliko ljudi koji ne mogu nikako zajedno morate držati cijelo vrijeme na okupu.
Ono što mu se često prigovaralo je da je odlučivao o previše toga. O svim detaljima. Je li doista bilo tako? Slažete li se da tako gradonačelnik ne bi trebao funkcionirati?
Došlo je do promjene dok je postojalo Poglavarstvo, dok ste imali članove Poglavarstva i pročelnike, onda je to uglavnom bilo donošeno na sastancima, međutim kako se situacija počela komplicirati, došlo je do promjena, pa je u jednom dijelu donošenja odluka bio prisiljen to sam donijeti jer jednostavno niste mogli skupiti sve suradnike na jednom mjestu. Međutim, ja, kada bi se nešto dogodilo - neki veći požar, što se njega tiče, nisam imao nikakvih problema. On bi se uvijek tu pojavio, ali nije nikada smetao nego je pitao "Što misliš o ovome i onome", "Da li treba ovo ili ono", "Da li ja trebam koga zvati", ali nikad se nije miješao u meritum stvari. Konkretno, kad smo imali jedan veliki požar, kad smo tražili da vojska intervenira između ostalog, s helikopterima, da pokažemo Zagrepčanima i da vojska sudjeluje u tome, to je bilo za vrijeme ministra Kotromanovića, kada je helikopter isto sudjelovao u jednom gašenju.
Dakle, nije se petljao? Nije on donosio odluke o svemu jer uvijek je on davao taj dojam da je - rupa u asfaltu ili rotor, da je on taj koji donosi odluke.
Kada bi neki projekt zaglavio, on bi sigurno izlazio na teren, pokušavao taj projekt progurati. Pogotovo je bio ključan taj projekt rotor u gradu Zagreba da ne kasni, iz jednostavnog razloga - to je glavni izlaz iz Zagreba prema Jadranu i to je bilo jako važno i normalno da se forsiralo da taj projekt bude što prije gotov.
Je li se u Gradu zapošljavalo preko reda, preko veze kao što se pričalo?
Kao i svugdje drugdje u Republici Hrvatskoj.
Znači je?
Svugdje. Hoćete televiziju, hoćete Ministarstvo vanjskih poslova, recimo sad imate garnituru koja vodi državu iz Ministarstva vanjskih poslova. Koji je to da je došao, a da se nije reklo - čujte, nemoj ovo ili je bila stranačka iskaznica ili je tata nazvao ili je mama nazvala. Ili kad se trebalo oslobađati vojske, isto je nazvao ili tata ili mama i tako dalje.
To je sad problem koji nasljeđuje novi gradonačelnik, tko god on bio između ova dva kandidata, što njih sve čeka u ponedjeljak kad krenu?
Očekujem to da će morati pristupiti, da će morati prikupiti novce da isplate plaće. Kao što znate, bilo je nekih promjena kojeje uvela država što se tiče oporezivanja mlađe zaposlenih i to je stvorilo određeni minus ne samo u Gradu Zagrebu, nego je stvorilo minus u cijeloj Republici Hrvatskoj. Predizborno vraćanje novca, ali taj novac morate negdje nadoknaditi. Država to dobije natrag putem PDV-a, povećanje potrošnje, no to lokalna zajednica ne dobija i to će sigurno trebati iznivelirati, bez obzira tko pobijedio, pitanje je koliko će imati stručnih ljudi koji će to raditi. Vi u Hrvatskoj za bilo koju temu, evo da sad hoćete raspravljati o sukobu u Izraelu između Hamasa i izraelske vojske, vi nemate veliku kočličinu kljudi koji su tamo bili, to razumiju i to znaju. Kod nas se ljudi informiraju više manje preko interneta i onda znaju sve velike zaključke preko toga. Ili bilo koja tema koja se tiče financija ili ako hoćete govoriti o kriptovalutama ili dionicama.
Koliko će im trebati vremena, tom neko tko dođe u ponedjeljak da se uputi, da uopće krene bilo što raditi? Što bi mogao biti najveći problem osim toga što spominjete ovog već minusa.
Ne radi se tu o minusu. Velika većina ljudi koja je u politici nikada nije bila u privatnom sektoru i oni nikad nisu bili u poziciji da moraju dati plaću. Kada dođe 10. ili 15. u mjesecu, vi ljudima motate dati plaću, ne možete reći: "Recite svojoj supruzi ili mužu da ovaj mjesec nema plaće pa nećete piti mlijeko nego ćete idući mjesec piti mlijeko ili pijte na dug". Prema tome, vi morate održati taj kontinuitet. Zagreb je veliki sustav. Zagreb ima 800.000 stanovnika i još ima 200.000 koji gravitirajzu prema Zagrebu i to je milijun. Vi to trebate držati. Dogodit će se mnoge stvari. Bilo koja nova vlast će morati dati poskupljenja jer se neće snaći u tome. Recimo, tramvaj, ja osobno ne vjerujem da će više moći ostati četiri kune kao što je bio ili koliko je voda, odvodnja, čistoća. Mislim, tu će biti velikih turbulencija.
Znači poskupljenja - tramvaj, smeće, voda - sigurno?
Ne ne, možda oni nađu neko rješenje, ja ne vidim kako oni mogu naći to rješenje, ali ključno je da li su ti ljudi koji će doći - da li su nešto radili, da li znaju raditi ili ne znaju raditi.
Puno se o tome raspravljalo, o ovih 27 pročelnika i puno se raspravljalo što Tomislav Tomašević najavio da će tražiti da oni stave svoje mandate na raspolaganje. Hoćete li vi staviti mandat na raspolaganje?
Ne ja, nego bilo ko drugi se treba ponašati u skladu sa zakonom. Ako se pojavi neka glumica koja traži nešto ili ne traži, ona se treba konzultirati sa zakonom, kao što se trebala konzultirati sa zakonom u vrijeme kad se zapošljavala.
Ured za hitne situacije Zagrebu je potreban i treba ostati bez obzira na sve. Mislite li i vi isto?
Gradu Zagrebu treba Ured za upravljanje hitnim situacijama sa više sredstava i sa više ljudi. Već sam ponavljao nekoliko puta da bi tako trebao imati i Osijek i Split i Rijeka. Da li će za to biti razumijevanja ili neće, ne očekujem puno. Za mene Hrvatska, što se tiče razumijevanja, završila u onom trenutku kad je nekom palo na pamet da se ukine vojni rok u Republici Hrvatskoj.
Lobirao je neki dan za vas ovdje Dražen Lalić...
Dobro, mi se znamo godinama. Nekad smo i zajedno radili i tako...
Hoću vam reći - što mislite da ćete ostati?
Ne, ja ne mislim ništa. Svatko tko dođe na vlast morat će razgovarati tamo s ljudima koji se nalaze i morat će se ponašati u skladu sa zakonom. Ukoliko kome ne odgovara zakon, neka ga mijenja. Međutim, i kad ga bude mijenjao, morat će poštivat ono stanje koje je zatekao. Međutim, ako se pronađe zajednički jezik, može se raditi zajedno. Ako ne bude zajedničkog jezika, ne vidim nikakvog razloga da bi bilo tko bilo što radio, ukoliko ljudi za to nemaju razumijevanja. Imali smo potres. Rijetko tko se priključio tome samoinicijativno. Evo i mi smo imali letak "Zagreb te treba" da se ljudi priključe, međutim ljudi nemaju razumijevanja za to. To je ono što Republici Hrvatskoj neophodno, da si ljudi mogu pomoći jedni drugima u kriznim situacijama.
Je li vam žao što ste niste kandidirali za mjesto gradonačelnika? Mnogi misle da biste bolje prošli nego Jelena Pavičić Vukičević i da biste imali šanse za drugi krug?
Mnogi su mi to predlagali, međutim gledajte, garnitura koju sam ja predlagao, to je bila Jelena Pavičić, oni su imali neku svoju viziju. Moja vizija i njihova vizija se nisu preklopile, oni su otišli sami i postigli su rezultat koji su postigli, ali to ne znači da se ja sutra neću pojaviti u bilo kojoj drugoj kombinaciji, ako budem za to zainteresiran. Mislim da je u redu ispred ljudi s kojima sam bio i s kojima sam radio, što se nisam kandidirao na zadnjim izborima.
Hoćete li glasati u nedjelju?
Da. Ako ne bude padala kiša. Vidim da je komentar bio da se ja bojim kiše, ali zbog čega bi ja po kiši izlazio vani?
