Prije točno 10 godina mali dioničari Jadranske pivovare-Split poslali su Državnom odvjetništvu dopis kojim ih mole da "što hitnije intervenira" kako bi se spriječile "kriminalne aktivnosti koje već više godina provode odgovorne osobe Pivovarne Laško iz Slovenije preko uprave Jadranske pivovare-Split".
To o čemu su mali dioničari govorili odnosilo se između ostalog i na silos u Vranjicu, predgrađu Splita na istoimenom poluotočiću, čije je dijelove 2006. godine izvjesnoj novoosnovanoj tvrtki vlasnika iz Slovenije prodala uprava Jadranske pivovare.
Istraživački novinarski trojac portala Oštro sada otkriva da u Pandorinim dokumentima, najvećem curenju financijskih dokumenata u povijesti, stoji odgovor kome je silos u Vranjicu, kao vrijedna nekretnina, uopće prodan 2006., kao i to da je vlasništvo naknadno prešlo u ruke "off shore kompanija".
Prvo kratak pregled povijesti Jadranske pivovare. Ova tvrtka s radom je počela još u Jugoslaviji, u sklopu velike kompanije "Prerada". Početkom 1990-ih postala je dioničko društvo pretežno u državnom vlasništvu. U drugoj polovici 1990-ih Jadranska pivovara je privatizirana. 2000. godine većinski udio kupuje Pivovarna Laško.
Tvrtka koja je 1991. imala "više od 900 radnika", kako navodi Oštro, 2001. spala je na 275.
"Jadranska pivovara je do 2003. godine raspolagala s barem šest nekretnina, kao što je silos u Vranjicu, tvornica tjestenine u Omišu, pekarna u Splitu i druge, koje su se potom rasprodavale", dolazi Oštro do suštine problema koji je nastao:
"Mali dioničari, kojih je početkom 2000-ih bilo četrdesetak, smatrali su da je novi vlasnik s vremenom gasio proizvodnju kako bi rasprodao vrijedne nekretnine."
Prijelomni trenutak dogodio se 2006., kad tvrtka prodaje svoj silos u Vranjicu i kada, "kako pokazuju zapisnici skupštine Jadranske pivovare iz tog doba, nisu znali ni kada ni kako je prodan".
Ono najbitnije:
"Njihova interna procjena pokazala je kako je bila riječ o prodaji znatno nižoj od tržišne cijene."
Tu nastupa portal Oštro. Zagonetku toga što se dogodilo sa silosom uz more, čija procijenjena vrijednost iz 2006. se navodi da je bila 25 milijuna kuna, Oštro nalazi u slijedu događaja nakon što je izvjesni "Slovenac s austrijskom adresom Marjan Žumer" u svibnju 2006. u Solinu osnovao tvrtku "Žitni terminal".
"Niti 10 dana kasnije" novoosnovanu tvrtku preuzela je Jadranska pivovara, čiji je direktor u tom trenutku bio Slovenac Tomaž Udrih. Direktor je malim dioničarima, koji su se već neko vrijeme pitali gdje je nestao novac od do tada prodanih nekretnina tvrtke, godinu ranije kazao da će "vjerojatno prodati silos".
Krajem listopada 2006. Jadranska pivovara silos još ne prodaje, nego prebacuje na tvrtku "Žitni terminal". Iste godine na istu tvrtku prebacuje i svoju koncesiju za ukrcaj i prekrcaj u prvom redu žitarica na tom mjestu u trajanju od 10 godina. I onda, otkriva Oštro, u prosincu 2006. tu tvrtku, "Žitni terminal", Jadranska pivovara prodaje za 3,2 milijuna eura Amecco Holdingu iz Zagreba.
Oštro doznaje i ono za što kaže da do sada nije bilo potpuno poznato tko je stajao iza poduzeća Amecco Holding:
"U srpnju 2006. godine osnovale su ga tri strane kompanije: Chapman Import s Britanskih Djevičanskih Otoka, Comarax, čije je sjedište bilo u slobodnoj portugalskoj poslovnoj zoni Madeira, te Ameropa Holding iz Švicarske."
"Sljedeće godine Comarax, u vlasništvu poduzeća iz Portugala i s južnopacifičkog otoka Niue s nepoznatim stvarnim vlasnicima, izašao je iz Amecca, a njihove udjele preuzeli su Chapman Import i Ameropa Holding u jednakom udjelu. Međunarodna poljoprivredna tvrtka Ameropa Holding je i dalje dijelom u suvlasništvu obitelji Zivy, koja ju je osnovala nakon Drugog svjetskog rata", donosi portal.
Otkriva još nešto:
"U austrijskoj podružnici Amerope u vrijeme preuzimanja Žitnog terminala bio je zaposlen i Marjan Žumer, koji je osnovao Žitni terminal. Pandorini dokumenti sada otkrivaju kako su on i talijanski državljanin Andrea Galli 2010. godine preuzeli drugog suvlasnika Žitnog terminala, tvrtku Chapman Import, koja je do tada bila u vlasništvu slovenskog odvjetnika, nekadašnjeg državnog tajnika u državnoj službi lokalne samouprave Damijana Pavlina."
USKOK je za Oštro potvrdio da je zaprimio prijave vezane uz Jadransku pivovaru te da su predmeti tada ustupljeni na daljnji rad Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu.
Oni su za Oštro objasnili da nakon prijave skupine Udruge malih dioničara o navodnim kriminalnim radnjama, štetnim ugovorima i zloupotrebama položaja i ovlasti te provedenih izvida nisu potvrdili postojanje sumnje u počinjenje kaznenog djela. Prijavu su odbacili.
U ožujku 2010. godine Trgovački sud u Splitu na zahtjev malih dioničara donio je privremenu zabranu prodaje imovine Jadranskoj pivovari s objašnjenjem da im je ranije "onemogućen uvid u ugovore o kupoprodaji nekretnina" te da su uskraćeni za informacije o poslovanju.
No već za dva mjeseca mjera je ukinuta jer mali dioničari nisu podnijeli nikakav sudski postupak protiv Jadranske pivovare. Nenad Bulović, tadašnji predstavnik malih dioničara, rekao je da nisu imali novca za daljnje postupke pred sudom.
Tomaž Udrih podnio je izjavu o ostavci u 2009. godini iz osobnih razloga. Tadašnji direktor Pivovarne Laško Boško Šrot, koji je bio iste godine uhićen zbog oštećenja Pivovarne Laško i još je dan današnji u zatvoru, Oštru je rekao da je prethodna uprava odlučila ulagati u prodaju i opremu i pri tome očekivala da će poslovanje biti pozitivno.
Međutim, ni nakon ulaganja nije bilo dobiti:
"Istina je da nam nije išla na ruku ni politička situacija ili napetost između Slovenije i Hrvatske jer je prodaja piva vrlo emocionalna i osjetljiva stvar."
Vidio je dvije mogućnosti: prodaju ili stečaj Jadranske pivovare. "U oba slučaja, naravno, bilo bi gubitaka. Zato sam bio sklon prodaji jer bi većina zaposlenika zadržala posao", objasnio je Šrot za Oštro.
Još detaljniji opis događaja iz 2006. i kasnije možete pročitati na portalu Oštro.
O Jadranskoj pivovari otprilike u to vrijeme izvještavao je i RTL. Vijest iz ožujka 2010. indikativna je već od te točke što je broj radnika koji su tada iz tvrtke protjerali tadašnjeg direktora bio samo 65. Govorimo o kolektivu u kojem je 1991. radilo oko 900 ljudi, a 2001. 275.
Direktoru Nenadu Buljanu radnici su tada zabranili ulazak u tvornicu sve dok im ne kaže što slovenska Pivovarna Laško namjerava učiniti kako bi se spasila proizvodnja.
Nešto ranije Nacional je optužio slovenskog tajkuna Boška Šrota da namjerno uništava tvrtku izvlačenjem kapitala, da bi Poslovni dnevnik 2013. napisao konačni nekrolog tvrtki u članku u kojem se najavljuje da se gasi Jadranska pivovara.
Fininfo za ovu tvrtku kao posljednju godinu poslovnih izvještaja navodi 2018.
