Ubojstvo usred trgovine. To se prije 3 dana nije dogodilo u Americi, nego u Splitu, brutalan zločin kakav u Hrvatskoj još nismo vidjeli. Usred bijela dana, pred kupcima, 15 uboda nožem svojoj je bivšoj partnerici koja radi u trgovini, zadao 54-godišnji Željko Đekić zvan Lika.
Više nisu bili u vezi, ali zajedno imaju dijete. I to je već osmi put ove godine da je ženu ubio njezin bivši partner. Eurostat nas je možda razveselio statistikom da je Hrvatska najsigurnija zemlja u smislu uličnog nasilja i kriminala. Nekidan je portal Landgeist, objavio da je Hrvatska najsigurnija zemlja u Europi za noćnu šetnju, odmah nakon Slovenije. I da, možda u Hrvatskoj ne treba strahovati od nasilja na ulici, ali još je jezovitije što mnoge žene strahuju i stradavaju u vlastitom domu i od onih koje poznaju.
Ubojstvo bivše partnerice usred bijela dana u trgovini punoj kupaca ovaj je tjedan zgrozilo Splićane.
U pucnjavi u Paragu pred očima obitelji ljetos je poginula žena, petero članova njene obitelji je ozlijeđeno. U vili na Krku njemačku državljanku ubio je suprug. Ukupno 8 femicida dogodilo se samo ove godine u Hrvatskoj. Ali u našim zakonima ta se riječ ni ne spominje. Femicid znači ubojstvo žene od strane bliske osobe.
Tom, najekstremnijem obliku rodnog nasilja gotovo bez iznimke prethodi ono verbalno, psihičko i fizičko.
“Udarci u lice, koji su mene automatski sam nakon dva tri udarca zatvorile su mi se oči, pala dole, iz kuhinje sam hodnikom otpuzala nazad u spavaću ali oči su mi bile zatvorene od krvi i od oteklinu, tu me je suprug sustigao i opet ponovio rečenicu, a što ćeš sad, kaj ćeš sad”, ispričala je Linda, žrtva obiteljskog nasilja.
Priča nam to Linda, mjesec dana nakon što je u modricama izišla iz bolnice. Batine je dobila jer je potegnula pitanje o razvodu, sve je završilo tako da je u strahu pred suprugom nasilnikom skočila s balkona.
“Čula sam da moj suprug govori mojoj kćerki primi ju za noge, unijet ćemo je u kuću, ja sam osjetila da me nose, tu sam ponovo izgubila svijest. I on je zvao hitnu ja čujem da on govori, ponovo sam se probudila iz nesvijesti i čujem da on govori, supruga je pokušala suicid”, kazala nam je Linda.
Sljedeći dan je dobila policijski zapisnik u kojem je pisalo da je ona napala supruga, zlostavljala i dijete, te se na kraju pokušala ubiti. To je morala potpisati, jer su je uvjerili da je takva procedura. Svoju je izjavu dala tek nakon izlaska iz bolnice.
“S tim da sam ja tada doznala da se policijski izvještaj ne može poništiti nego se samo može naknadno dati izjava, a dalje se sve dokazuje na sudu”, objašnjava Linda.
Bio je to Lindin prvi susret sa sustavom u koji je bez svoga znanja uvedena kao nasilnica i sad treba dokazati da je zapravo žrtva. Ima sreću kaže što je zaposlena i nije ovisna o suprugu. Sa sigurne distance se sprema na sud, svjesna da je mogla završiti i kao trgovkinja u Splitu.
I UN upozorava, u pandemiji koronavirusa dogodila se pandemija femicida, nasilje nad ženama u cijelom svijetu poraslo je između 30 i 40 posto.
“To je sad već jedno kronično stanje, stanje stalnog stresa s brojnim iznenađenjima, Delta, Omicron, i s a mnogim manipulacijama, posebno su opasne manipulacije vodećih ljudi koji vode projekt protiv toga, tu se unosi jedna nesigurnost, i ta nesigurnost uzrokuje iznimno slabljenje mentalnih snaga. Dakle sasvim je očekivano da će sve vrste nasilja, a posebno obiteljskog nasilja, dakle među bliskim osobama porasti uslijed ovog teškog, dugog, kroničnog stresa”, kazao je Ante Bagarić, psihijatar.
Prosječnoj žrtvi obiteljskog nasilja, a to je najčešće žena, treba sedam godina za prijavu nasilnika, najčešće svog partnera.
U udruzi B.a.B.e. kažu: “žrtve nemaju povjerenja u sustav, ne samo zato što, suprotno Istanbulskoj konvenciji, postupci predugo traju i kazne su mizerne, nego i zbog centara za socijalnu skrb”.
"Centri za socijalnu skrb odvajaju roditeljske kompetencije od partnerskih, a otac koji je zlostavljač on nikako ne može ujedno biti i dobar roditelj", kazala je Bojana Guberac iz udruge B.a.B.e.
Da se Istanbulska konvencija ne primjenjuje, tvrdi I umirovljena sutkinja Visokog prekršajnog suda.
“Ne primjenjuje se u odnosu na suradnju koju moraju imati sve institucije međusobno, ne primjenjuje se u odnosu na sve institute kojima nastojimo pomoći žrtvama nasilja u obitelji, znači na opće i preventivne programe, ne primjenjuje se u odnosu na nasilnike u smislu psihosocijalne terapije koju moraju dobiti. Imamo je napisanu, ali je nemamo primjenjivu u samoj praksi”, izjavila je Branka Žigante Mašić.
Samo ove godine, u prvih 11 mjeseci u Hrvatskoj je ubijeno 12 žena, 8 ih je ubio partner, poznanik ili bivši partner. Lani, u prvoj godini pandemije smrtno je stradalo 19 žena, 14 njih ubile su osobe koje su im bile bliske, a godinu prije toga, dok pandemije nije bilo ubijeno je 13 žena, 7 od bliskih osoba.
Porast je i u broju silovanja.
U prvih 10 mjeseci ove godine bilo ih je 168, što je porast od 27 posto u odnosu na lani i 132 silovanja, a u cijeloj 2019. godini prijavljena su svega 73 slučaja.
“To povećanje broja kaznenog djela silovanja nije rezultat povećanja takvih djela već se radi o tome da su 1.1.2020 godine na snagu stupile izmjene kaznenog zakonodavstva, a koja su u biti ranija dva kaznena djela, prisila bez pristanka i silovanje i tu je opravdano očekivati da postoji tamna brojka i tu je potrebno ohrabrivati”, izjavila je Marina Mandić, glasnogovornica MUP-a.
A ona se penje na 50 posto.
I nije samo pandemija kumovala porastu nasilja, kaže psihijatar Ante Bagarić. Živimo u društvu koje glorificira zlostavljače.
“Napravili smo jednu regresiju, na neke prvobitno zajednice gdje je bilo važno označiti nekog kao neprijatelja, kao protivnika, I porazit ga i ponizit ga na najgori mogući način. To je prije 30-50 godina bili nezamislivo danas je to svugdje u svijetu zamislivo gdje se snimaju filmovi, pišu knjige, analiziraju se nasilnici kao snažne osobe, kao prave vođe, koji, eto, malo su možda grublji, ali inače su sjajni ljudi. Mi smo to razvili i sada žanjemo plodove tih nasilnika”, poručio je Bagarić.
Kazne za obiteljske nasilnike najčešće su uvjetne ili novčane. Manje od devet posto zlostavljača završi u zatvoru , u pravilu kratkotrajnom. Promjenu zakona zatražile su zastupnice svih saborskih klubova, premijer je obećao, pooštrit će zakon. No Branka se na to samo nasmijala.
“Pogledajte koliko smo puta mijenjali zakon i nismo ništa napravili. Dok ne promijenimo ljude, dok ne promijenimo sustav koji će štititi žrtvu, prepoznavati, dok ne promijenimo prevenciju i ne promijenimo to da imamo samo 16 dana aktivizma zbog nenasilja nad ženama, nećemo ništa napraviti, mi samo mijenjamo kozmetički, pa pogledajte kolike su nam kazne, kako ćemo doprijeti do svijesti ljudi”, izjavila je Žigante Mašić.
Jer to je ono što, slaže se i psihijatar Bagarić treba mijenjati. Linda dodaje i nešto iz vlastitog iskustva.
“Mislim da se žensku djecu, i mušku i žensku treba odgajati u smislu da budu financijski neovisna i u braku danas sutra i u izvanbračnoj vezi, nije bitno, znaci obrazovanje i primanja, nek svatko ima svoja”, rekla je Linda.
Jer dok smo čekali implementaciju istanbulske konvencije, postrožavanje zakona, edukaciju raznih službi i društva ili reformu pravosuđa, dogodili su nam Split, Parag, Krk, i tu sigurno nije kraj.
