Velik broj bolesnika treba palijativnu skrb jer su u porastu maligne bolesti i Alzheimerova demencija. Hrvati su jedna od najstarijih nacija u Europskoj uniji, gledano po starosti stanovništva. Potrebe za skrb o starim, nemoćnim, bolesnim i neizlječivo bolesnim ljudima sve su veće, i još će rasti. Međutim, palijativna skrb nije samo za umiruće već i za sve one koji pate od kroničnih bolesti. Usto, stručna pomoć nije potrebna samo bolesnima i umirućima, nego i članovima njihove obitelji.
''Već sada su potrebe naših bolesnika znatno veće od naših
trenutačnih mogućnosti. Ključni problem je u tome što danas u
Hrvatskoj ne možemo osigurati kontinuiranu i dostupnu palijativnu
skrb'', za Vijesti.hr, upozorava Vlasta Vučevac,
predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga
liječničkog zbora (HDPM HLZ) i članica Povjerenstva za
palijativnu skrb Ministarstva zdravstva.
Bolesnici s onkološkim bolestima, ali i oni s neurološkim
bolestima (Parkinson, moždani udar, multipla skleroza) kao i
bolesnici s raznim oblicima demencija – pretežno je to
Alzheimerova demencija te bolesnici s kroničnim nezaraznim
bolestima u završnim stadijima bolesti poput bolesti jetre,
bubrega - jesu bolesnici koji velikom većinom trebaju palijativnu
skrb.
Dostupna palijativna skrb je zakonska obveza prema konvencijama Ujedinjenih naroda u kojima je istaknuto da je palijativna skrb osnovno ljudsko pravo.
Vlasta Vučevac ( Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu HLZ-a)
Podsjetimo, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), palijativna skrb je aktivna sveobuhvatna briga za bolesnike čija bolest ne reagira i usmjerena je na održavanje kvalitete života bolesnika do njihove smrti. Palijativna skrb bavi se neizlječivim bolesnicima, ali kako napominje Vučevac, na posve drugačiji način: ''Brine se o biološkom, psihološkom, socijalnom i duhovnom stanju bolesnika, a istodobno vodi se briga i za obitelj oboljelog. Palijativna skrb obuhvaća razdoblje od postavljanja dijagnoze neizlječive bolesti pa sve do žalovanja nakon smrti bolesnika''.
''Palijativna skrb u cijelosti poboljšava kvalitetu života
bolesnika i obitelji, i to olakšanjem patnje i
kontinuiranom podrškom. Zatim održava bolesnikovu autonomiju
i dostojanstvo i ima individualni pristup u planiranju i
donošenju odluka. Pruža je interdisciplinarni i
multiprofesionalni tim – liječnik, sestra, psiholog,
fizioterapeut, radni terapeut, ljekarnik, stomatolog, socijalni
radnik, duhovnik i volonteri. Dio palijativne skrbi je
palijativna medicina – ona liječi i pokušava umanjiti najteže
simptome osnovne bolesti kao što su bolovi, mučnina, otežano
disanje, nesanica, kronični umor … '', objašnjava Vučevac.
Pitamo je kakav je interes zdravstvenih radnika i radnica
za palijativnu skrb. Koliko smo kao društvo u cjelini, ali i
država, svjesni ove važne teme?
- 'Palijativna skrb u cijelosti poboljšava kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji(Thinkstock/Arhiva)
''Danas mnogi ljudi, zdravstvene ili nezdravstvene djelatnosti, još uvijek nisu dovoljno informirani o dobrobiti koje pruža kompletni palijativni tim bolesniku u rješavanju svih problema i bolesnika i obitelji, bez obzira na mjesto gdje se skrbi za njega – kod kuće, u bolnici ili u stacionarnom smještaju. Potrebno je još mnogo emisija na radiju i televiziji, mnogo članaka u tiskovinama i mnogo javnih tribina da bi društvo u cjelini spoznalo važnost palijativne skrbi. Državne institucije i lokalna zajednica moraju postati svjesne neizbježnosti i obveze pružanja palijativne skrbi svima kojima je ona potrebna'', napominje.
Što se tiče interesa zdravstvenih djelatnika za provedbu palijativne skrbi, kaže: ''On je različit u različitim dijelovima Hrvatske i vrlo vjerojatno ovisi o različitim kulturološkim i vjerskim običajima, geografskom položaju, epidemiološkoj situaciji i nedovoljnoj informiranosti i saznanjima o tome kako provedba palijativne skrbi donosi mnogo dobra i mijenja odnose u društvu''.
Potrebno je istaknuti da nismo imali organiziranu palijativnu skrb do ulaska Hrvatske u Europsku uniju kada su kroz Strateški program razvoja palijativne skrbi u RH 2012.-2016. stvoreni organizacijski i zakonski okviri za razvoj nove grane u medicini – palijativne medicine i skrbi, napominje Vučevac. ''Program je izrađen prema tzv. Bijeloj knjizi o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb koju je izdalo Europsko udruženje palijativne skrbi – EAPC. Nastavno na Strateški plan, izrađen je Nacionalni program razvoja palijativne skrbi 2017.-2020., koji ima prioritet u Nacionalnom planu razvoja zdravstvene zaštite''.
Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskim društvom za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora osnovao je CEPAMET – Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine koji je počeo s radom u siječnju 2013. godine. Riječ je, objašnjava Vučevac, ''o edukativnom centru, u kojem je do danas educirano više od 1500 medicinskih sestara, psihologa, liječnika, socijalnih radnika, ljekarnika, stomatologa i duhovnika, no i dalje je taj broj educiranih stručnjaka nedostatan''.
- Hrvatska nije imala organiziranu palijativnu skrb do ulaska u Europsku uniju (RTL)
''U Hrvatskoj je palijativna skrb organizirana kao integrirani
model koji se temelji na primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a
razvija se i na bolničkoj razini. Nalazimo se u fazi
implementacije palijativne skrbi u sustav zdravstvene zaštite i u
tijeku smo ugovaranja koordinatora palijativne skrbi i mobilnih
palijativnih timova domova zdravlja s HZZO-om'', kazala je
Vučevac.
Osim palijativne skrbi u domovima zdravlja, postoje i bolničke
ustanove u kojima se provodi palijativna skrb: Specijalna
bolnica Sveti Rafael u Strmcu, Psihijatrijska bolnica na Ugljanu
(prvi odjel za palijativnu skrb dementnih i duševnih bolesnika),
Klinika za duševne bolesti Vrapče, Bolnica Sv. Ivan Jankomir,
Bolnica za kronične plućne bolesti u Rockefellerovoj
ulici koja ima Odjel za palijativnu skrb. Odjele palijativne
skrbi imaju i bolnice: Duga Resa, Novi Marof, Zabok i Knin. Novi
odjel palijativne skrbi imamo u općim bolnicama Našice i
Dubrovnik.
- Palijativnu skrb pruža multiprofesionalni tim: Hrvatskoj nedostaje educirano stručno osoblje (Pixabay)
Vučevac kao najveći problem navodi nedostatak educiranoga stručnog osoblja – medicinskih sestara, liječnika, psihologa i drugih stručnjaka jer palijativnu skrb ne pruža samo liječnik i medicinska sestra nego multiprofesionalni tim: ''Drugi problem je nemogućnost da se s HZZO-om ugovori drugi mobilni palijativni tim u domu zdravlja kako bismo omogućili kontinuiranu palijativnu skrb tijekom poslijepodneva, vikendom i blagdanima'.
S druge strane, tu je i hospicijska skrb kao specifična skrb u terminalnoj fazi bolesnika kojeg više nije moguće zbrinuti kod kuće. Vučevac objašnjava: ''Hospicij je ustanova na primarnoj razini zdravstvene zaštite u kojoj se provodi palijativna medicina uz holistički pristup. Apsolutno je novi pristup u podizanju i čuvanju dostojanstva teškog i umirućeg bolesnika. U Hrvatskoj, nažalost, imamo samo jedan hospicij – Marija Krucifiksa Kozulić u Rijeci i on je u sustavu zdravstva. S veseljem pratimo gradnju hospicija u Istarskoj županiji u Puli. Zasigurno jedan ili dva hospicija u Hrvatskoj nisu dovoljni i valja snažno poticati lokalnu zajednicu za razvoj hospicijske palijativne skrbi''.
- Jedan ili dva hospicija u Hrvatskoj nisu dovoljni (Thinkstock/Arhiva)
Valja reći da osim opće palijativne skrbi, razlikujemo još palijativnu skrb djece, palijativnu skrb starijih i dementnih osoba i palijativnu skrb braniteljske populacije. Sve tri navedene skupine posebno su istaknute u Nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi na kojemu kroz Povjerenstva za palijativnu skrb rade Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora i Ministarstvo zdravstva.
Koji su dobri primjeri svjetske prakse na koje bi se Hrvatska mogla ugledati?
''Iako nismo zadovoljni brzinom razvoja palijativne skrbi u pojedinim županijama ni provedbom edukacije, imamo divnih primjera dobre prakse diljem Hrvatske, zahvaljujući velikom entuzijazmu, empatiji i požrtvovnosti medicinskih sestara koje u praksi provode palijativnu skrb u kući bolesnika'', istaknula je Vučevac i kao primjere dobre prakse u Hrvatskoj navela Istarski palijativni tim koji radi već 12 godina, zatim mobilne palijativne timove u Primorsko-goranskoj županiji i Karlovačkoj županiji, mobilni palijativni tim u Domu zdravlja Zagreb-Zapad te mobilne palijativne timove u domovima zdravlja Vukovar i Županja kao i u Domu zdravlja Dubrovnik.
- U Hrvatskoj zasad ne postoji ni specijalizacija ni poslijediplomski studij iz palijativne medicine (Thinkstock/Arhiva)
Iako su, kaže,''vidljivi pomaci u zadnjih pet, šest godina, svjesni smo činjenice da moramo ići naprijed brže i snažnije, sa što većim brojem educiranog osoblja i stoga nam još uvijek dobro dođu savjeti palijativnih centara u mnogim zemljama Europe koji imaju dobro utemeljenu i razvijenu palijativnu skrb. Dobri primjeri u Europi su nam Velika Britanija kao kolijevka hospicijske i palijativne skrbi, zatim Italija, Austrija, Njemačka, Nizozemska i Poljska, s kojima smo razvili dobru suradnju''.
U Hrvatskoj zasad ne postoje ni specijalizacija ni poslijediplomski studij iz palijativne medicine, kao u nekim zemljama Europske unije, upozorila je Vučevac i najavila: ''Nakon 25 godina od osnutka Hrvatskoga društva za palijativnu medicinu Hrvatskoga liječničkog zbora radimo na jedinstvenom programu edukacije i što bržem formiranju poslijediplomskog studija na Medicinskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu''.
