Ljudi su željni odmora i mora, a brojke to dokazuju. Jer padaju rekordi. U odnosu na prošlu godinu u Hrvatskoj je u prvom tjednu lipnja bilo gotovo 200 tisuća noćenja više nego u istom periodu lani. U samom je vrhu, otok Krk. No u posljednje vrijeme o Krku se više govori zbog LNG terminala i tankera, koji ne može pristati jer prevozi iransku naftu.
Takav pogled pruža se već dugo
I sve to pred očima turista. Ovo je pogled iz jednog od najluksuznijih kampova u Hrvatskoj. I to nije novost nastala dolaskom LNG terminala. Taj se pogled odavde pruža desetljećima, otkada je s radom započela Dina Petrokemija. I turistima ne smeta.
''Potrebne su nam takve stvari. Po noći je u redu, vide se samo svjetla. Po danu, mogao bi biti ljepši pogled, ali prihvatljivo nam je to. Sada je to potrebno, više nego ikad'', rekao je Stefan Strauss iz Njemačke.
Jer sada se tu nalazi LNG terminal zbog kojeg Hrvatska nije ovisna o ruskom plinu. A spas je i za dio Europe.
''Mene to ne uznemirava. Znali smo da je ovdje i znali smo da se može vidjeti, ali za mene to nije problem. Puno smo puta bili u Hrvatskoj i na Krku, ali u drugim kampovima. Hrvatska mi se sviđa zbog temperature i okruženja'', kazao je Nizozemac Martin Brink.
A u okruženju je i tanker lutalica s iranskom naftom. Sve je to turistima normalno.
''Diskutirali smo mi kolege početkom sezone o tome, no stvarno se uopće ne spominje. Ne postavlja se pitanje, gosti su upoznati gdje se to sve nalazi, ali nema stvarno problema'', rekao je Luka Majcen, direktor kampa u Omišlju.
Nema slobodnih mjesta
To potvrđuje i matematika. Jer slobodnih mjesta ovdje nema.
''Apsolutno su sve parcele popunjene, mi smo sada popunili 300 parcela, mi još imao nekakve rezervne parcele u dijelu mobilnih kućica koje ne punimo o rezervaciji'', rekao je Majcen.
''More je toplo, imamo bazen. Djeca uživaju. I prvi put smo ovdje sa psićem'', izjavio je Strauss.
I tako je na cijelom otoku. U gradu Krku slika kao da je kolovoz. A riječ je o turistima kojima nije problem potrošiti. Većinom su to Nijemci i Austrijanci.
''Za ručak ima jako puno gostiju u restoranu, za večeru također. Ima tih ljudi koji uđu u zemlju, a ne jedu u restoranima, ali opet postotak ovih koji idu je dovoljan da bi mi svi imali pune terase'', rekao je konobar Stjepan Drnasin.
Turizam s pogledom na tankere i Dinine, kako ih ovdje zovu, lonce - zakuhao je na prvu nespojive sastojke- industriju i čarobnu prirodu…
Nije loše ispalo.
