“Ovo je moje radno mjesto gdje se stvaraju predmeti od zlata i zlatni nakit.”, kaže zlatar Ivan Fukač.
Radno mjesto koje danas rijetko koga zanima. Ali 32-godišnji Ivan Fukač, koji je radnju naslijedio od oca, od zlata dobro živi.
Ekonomska kriza je, kaže, zatvorila je polovicu zlatarnica u Zagrebu. Ručni rad se bori s industrijom.
“Svi smo danas navikli da sve bude brzo gotovo i da se radi puno sa što većom maržom i boljom zaradom. Sam posao kao zlatar zahtjeva puno vremena i svakom komadu dajete posebno vrijeme. Nekad će vam trebati više ovisno o tome kako vas ruke slušaju.”, kaže Fukač.
Njegovim stopama ove godine u Hrvatskoj nije krenuo - doslovno nitko. U elektrostrojarsko obrtničkoj školi u Zagrebu od ove jeseni ukinuli su smjer - zlatar.
“Nemoguće je naći mjesta za naukovanje za 6 mjesta što je minimalno po standardu pedagoškom da bi dobili dozvolu od Ministarstva da upišemo.”, kazao je Anto Delač iz Elektrostrojarske obrtničke škole.
Nije čak ni problem u interesu mladih, pogotovo za zlatarsko zanimanje.
“Jednostavno obrti zlatarski kao da su u fazi da im mladi ne trebaju da su popunjeni s mladom radnom snagom i kao da im naučnici malo smetaju, takav mi osjećaj imamo.”, kaže Delač.
Na sličan način iz obrtničkih škola su ove jeseni nestala brojna zanimanja: pivar, puškar, urar, zlatar, mljekar, brodograditelj, armirač, limar i ostala.
Iz prirodoslovnih škola nestalo je zanimanje – pivar.
No, to ne znači da ta škola nije potrebna. Šef u Zagrebačkoj pivovari kaže da je majstorima pivarima ta škola puno značila.
“Apsolutno da im je značilo došli su s predznanjem kad su došli raditi već su imali pojam odakle krenuti, od čega se proizvodi piva, puno ljudi još misli da je samo od hmelja, oni su učili od starih majstora i nastavili svoj put kroz karijeru.”, kaže Pero Biškupec, menadžer proizvodnih operacija Zagrebačke pivovare.
U nedostatku majstora pivara, pivo nam kuhaju tehničari entuzijasti:
“Mi tražimo kroz razne tehničke struke, operatere u proizvodnji piva i onda ulažemo puno vremena da ih obučimo i da steknu iskustvo u radu sa starijim kolegama.”, dodaje.
U obrtničkim školama preživjeli su još majstori za automobile.
Jedna obrtnička škola u Zagrebu od nedavno više ne upisuje urare, zlatare i puškare, ali svake godine imaju novih 120 automehaničara koji vrlo brzo nađu posao. Ako ne u Hrvatskoj - onda u Njemačkoj ili dalje...
“Otprilike 1/4 naših učenika iz autostruke nađe posao. 1/4 nađe posao kao što su konobari, skladištari a polovica ode van trbuhom za kruhom.”, kaže Delač.
Ako nekih zanimanja nema u školi - ne znači da se njima nitko neće baviti.
Zanati se ionako najlakše uče kad se gleda kako to rade najbolji majstori.
