Prije godinu dana, Mufić je došao u osnovnu školu Lunden upisati svoju 11-godišnju kćer Leonu. Očekivao je hrpu obveza i izdataka, a ispostavilo se da se sustav brine baš za sve i dovoljno je da Leona samo dođe na nastavu, a sve ostalo se za djecu organizira, čak i individualno učenje švedskog jezika, pa i sati iz materinjeg, hrvatskog, kako ga dijete ne bi zaboravilo. U školi su roditelje pitali samo je li Leona cijepljena i zna li plivati, a nije ih bilo briga ni kakve je ocjene imala u Hrvatskoj.
'Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.
Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kćer koju želimo upisati.
On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.
Mi: Znate, ona ne zna švedski.
On: Dobro, naučit će.
Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?
On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom.
Mi: Što Leona treba ponijeti u školu?
On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice... sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.
Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?
On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.
Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?
On: Nema potrebe, doručak je od 7.30, a ručak u 12.00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.
Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.
On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.
Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik?
On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16.00 sati u Eriksdalskolanu.
Mi: To je na suprotnoj strani grada...
On: Nema problema, naručit ćemo taksi.
Mi: Taksi?
On: Da, čekat će je na parkiralištu svakog četvrtka u 15.45 i vratiti kući odmah nakon nastave.
I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika', napisao je Mufić na Facebooku.
Mnogi su korisnici Facebooka s odobravanjem dočekali ovu objavu, a mnogi su kritizirali hrvatski sustav u usporedbi s opisanim.
'Školska torba učenika 5. razreda u Hrvatskoj ima devet kg. Treba natovarit kretenima iz Sabora vreću s pijeskom iste težine i neka je nose dok god ne provedu prave reforme u školstvu', jedan je od komentara.
'U takvoj državi nije bed plaćati porez', napisao je jedan korisnik Facebooka ispod ovog statusa.
'Žalosno je da naša djeca nemaju barem nešto, recimo kao topli obrok pored tolikih davanja naših poreznih obveznika u državnu blagajnu...
