Mlijeko se testira tako da se uzorak mlijeka tretira opasnim kemikalijama, a uzorci se nakon kontrole bacaju. Upravo u tom dijelu posla leži najveći problem. Kako tvrde zaposlenici, oni nisu obučeni za rad s opasnim otrovima zbog čega pate od vrtoglavica i mučnina, a ne truje se samo njih već i ostale građane zbog činjenice da se otrovno mlijeko svakog dana izlijeva u obližnji potok.
'Tjedno se odvozi oko 10 tisuća litara otpadnog mlijeka koje mi bacamo, koje je kontaminirano natrijevim azidom. I tu se ne vrši nikakva dekontaminacija jer ne postoji način, osim spaljivanja, da se napravi', rekao je Tomislav Bahunek, zaposlenik Središnjeg laboratorija za kontrolu kvalitete mlijeka.
Mučnine i vrtoglavice
Željka Radić, također zaposlenica laboratorija, kaže da je godinama imala mučnine i povraćanja, sve do 2016. godine kada joj je zadnji put pozlilo, nakon čega je završila na snimanju glave.
'Jednostavno mi nije jasno otkud to sve dok se nisam konzultirala da je to moguće zbog tih kemikalija, isparavanja, deterdženata na radnom jestu gdje radim', rekla je Željka koja kao i Tomislav u Središnjem laboratoriju za kontrolu kvalitete mlijeka u Križevcima radi već 15 godina.
O uvjetima u kojima rade, kažu, više ne žele šutjeti.
'U našem laboratoriju baratamo s preko 54 kemikalije koje se koriste samo u laboratoriju za mlijeko. A tu su još dva laboratorija koji koriste različite druge kemikalije', kaže Bahunek.
Izuzetno opasne kemikalije
Ukupno ih ima 178, koje su, ističe Tomislav, sve od reda izuzetno opasne, a prvenstveno, kaže, natrijev azid koji se koristi pri analizama mliječnih uzoraka.
'To su iz roda cijanida i u najmanjim koncentracijama su to smrtonosni otrovi. Podatak da je maksimalna dozvoljena koncentracija u radnom prostoru ljudi 0.1 miligram po kubičnom metru, što nama nije niti jedanput izmjereno u 15 godina koji radimo, a sigurno je izloženost i sigurno postoji neka koncentracija u zraku. Tako da se moram osjećati ugroženo', kaže Bahunek koji je odlučio sam odraditi posao inspektora i istražiti u kojoj se količini otrovne kemikaliju udišu i kako se zbrinjavaju te jesu li štetne za zadravlje ljudi i okoliš?
'Dolazile su inspekcije i svaki put su prođene, puno puta sam ja okrivljavan za to. A ja sam im rekao da ako ja pošaljem inspekciju da će ona naći ono što se traži jer ne šaljem inspekcije napamet', kaže Tomislav.
Slučajna pogreška
Država, kažu, ovdje štiti državu, jer laboratorij spada pod Hrvatsku poljoprivrednu agenciju. Povrede zakona o radu potvrdila je i sanitarna inspekcija. I to baš dio oko procjene rizika. Ali prema tvrdnjama nadležnih u laboratoriju, riječ o slučajnoj pogrešci.
'Administativnom pogreškom popis kemikalija nije bio fizički stavljen u procjenu rizika. Procjena rizika je napravljena od ovlaštene firme, ali omaškom, sam popis kemikalija nije stajao u prilogu procjene rizika kako je i navedeno u procjeni rizika', rekla je Danijela Stručić, voditeljica Sektora kontrole kvalitete poljoprivrednih proizvoda.
Sanitarna inspekcija ministarstva zdravstva pak je poručila da se Zakon o kemikalijama, kojim se propisuju uvjeti njihova korištenja, ne odnose na laboratorije za kontrolu kvalitete proizvoda. U laboratoriju, pak, kažu da natrijevog azida u zraku ni ne može biti, piše Dnevnik.hr.
'Propisana je 0,1 miligram po metru kubnom kroz osam sati radnog vremena da djelatnik većim koncentracijama ne bi smio biti izložen. Naši djelatnici ga koriste prilikom pripreme kemikalija koja traje maksimalno do pola sata, natrij azid se otvara u digestoru i sve radne otopine pripremaju se u digestoru, uopće ne dolazi do isparavanja kemikalija van digestora', kaže Stručić.
Otpad u rijeku
Osim opasnih kemikalija u zraku, veliki problem predstavlja i nepravilno zbrinjavanje otpadom zbog kojeg se truje okolno stanovništvo. Naime, u uzorcima mlijeka nalaze se kemikalije nad kojima bi se prije zbrinjavanja, tvrdi, trebala provesti dekontaminacija.
'To bi trebalo trajat 24 sata. Dođeš drugi dan na posao, za 10-12 sati, sve je dalje spremno za odvoz samo što su tankovi prazni. Nema tu nikakve dekontaminacije, to je sve proforme', kaže Tomislav.
Otpadno mlijeko potom se prevozi do obližnjeg kolektora iz kojeg se ispušta u rijeku Glogovnicu.
'Nizvodno imate i bunara i, ako se ne varam, ovdje počinje i vodozaštitno područje i možda se crpi voda za piće za neki dio grada', priča Tomislav, koji tvrdi da su posljedice u Glogovnici već vidjlive jer je i sam ulovio ribe s "gadnim mutacijama".
U laboratoriju sve opovrgavaju
No to u laboratoriju opovrgavaju. Zakonski se obavezna kontrola obavlja dva puta godišnje, a i sami su od Zavoda za javno zdravstvo zatražili da se provede analiza utjecaja na okoliš. Rezultat uvijek isti. "Analiza uzorka je pokazala da nije štetan za vodene organizme", kaže Stručić, dodajući da se kemikalija ne koristi u čistom obliku, nego kao sastav drugih kemikalija.
Na pitanje kako se postupa s otpadom odgovorila je i inspekcija zaštite okoliša. Odgovor kontradiktoran. Tvrde da se opasni otpad zbrinjava propisno, ali istovremeno utvrđeni su propusti u dokumentaciji o nastanku i tijeku otpada odnosno kako je nastao i i gdje je završio.
