Prizori rastavljanja i ponovnog sastavljanja štandova i konstrukcija za manifestacije na središnjem zagrebačkom gradskom trgu već je počela ljutiti brojne Zagrepčane. "Skoro svako jutro kad idem na posao ondje se nešto rastavlja i sastavlja, sve to vrlo ružno izgleda", komentira nam jedan Zagrepčanin. Drugi, pak, pritom primjećuje kako se uz razne manifestacije kod Trga bana Josipa Jelačića mogu vidjeti i kemijski toaleti. "Pa je li to baš primjereno za glavni prostor glavnog grada države?", komentira.
Tragom njihovih prigovora uputili smo dopis Gradu. Željeli smo vidjeti koliko često se ondje sastavljaju i rastavljaju različite konstrukcije za različite manifestacije i koliko to košta. Ne sasvim precizan odgovor dobili smo nakon gotovo tri tjedna.
Čak 11 manifestacija u samo mjesec dana
"Obavještavamo Vas da je na navedenoj lokaciji u ovoj godini održano šezdesetak manifestacija, od kojh je u zadnjih mjesec dana bilo jedanaest. Grad Zagreb dodjeljuje javnu površinu za postavljanje naprava, a sam postupak montaže i demontaže naprava obavljaju podnositelji zahtjeva koju su tražili postavljanje istih", odgovorili su nam iz Gradskog ureda za prostorno uređenje.
Kako je baš to prostorno uređenje najviše mučilo naše sugrađanje za mišljenje smo upitali i arhitekticu Suzanu Dobrić Žaju koja je cijeloj priči dala nekoliko zamjerki, činjenicu da trg nije protočan, da ne izgleda lijepo i da je previše komercijaliziran.
"Nisam ja protiv da se ondje sve ukine jer može biti zanimljivih stvari, ali u ovoj mjeri to je zaista previše. Ovako je to okupacija javnog prostora, koji je nedostupan građanima i koji na njemu ne mogu biti, a da ne moraju nešto konzumirati. Toga imate po cijelom gradu", kaže nam Dobrić Žaja dodajući kako takvi prizori ometaju pogled na zgrade, a da je gradskom tkivu koje je gusto i zagušeno potreban prazan prostor.
Gradonačelnik Bandić prilikom svog nedavnog bizarnog performansa
Terasa i plac na razglednici grada
Puno žešća od nje, također arhitektica, inače i ljutita Bandićeva protivnica, Anka Mrak Taritaš nije se libila ići i korak dalje u kritici. "Gradonačelnik je od Trga bana Jelačića napravio vašar i njegov izgled je neprimjeren za glavni grad jedne države. Od Cvjetnog trga je napravio terasu, a od Jelačićevog vašar. Toga nigdje nema. Nekad mi se čini da on to čini u inat, to je bezobrazno", kaže Mrak Taritaš ističući kako svaki glavni grad ima nekakav identitet, memorijske slike te naglašavajući kako bi to u Zagrebu trebali biti Jelačićev trg, HNK, Glavni kolodvor ili crkva sv. Katarine.
"Kad neki glavni grad države šalje sliku u svijet, šalje svoje razglednice, ono po čemu je prepoznatljiv. To treba biti mjesto privlačnosti, s uređenim fasadama i kavanama koje nešto znače, a kod nas se glavni trg pretvorio u plac. Kad prolazim ondje i gledam duša me boli. Onaj veliki šator izgleda prestrašno. Onaj tko sjedne na trg u kavanu trebao bi imati lijep pogled, a ne gledati u šator", komentira Mrak Taritaš.
Tvrdi da razumije kako se ondje treba održavati dio manifestacija, primjerice koncerti iza kojih se idućeg jutra sve pospremi, ali i da određeni ljudi imaju potrebu ondje organizirati manifestaciju, ali da to onda treba biti dobro osmišljeno. Tako, ističe i sadržaj koji se ondje montira, treba imati smisla, neku funkciju i osmišljenu priču.
Moguća rješenja
"Uklonila se prodaja odjeće s Trešnjevke i Kvatrića i preselila kod Borongaja i na Črnomerec, a sad ju opet vraćaju i to na glavni trg. To je strašno. Rarumijem ja da bi svi željeli prodavati na glavnom trgu, ali to se tako ne može raditi. To je ispod svake razine", kaže navodeći kako ima i drugih ploha gdje se to može pa dodajući kako nije bila loša ideja da se takva vrsta prodaje odvija, primjerice, niz Zrinjevac ili u okolnim ulicama.
Njena kolegica arhitektica Dobrić Žaja ima još nekoliko ideja pomoću kojih bi se pretrpanost središnjeg trga glavnog grada države mogla riješiti pa tako ističe kako Dolac stoji prazan u poslijepodnevnim satima gdje je svojevremeno bilo prijedloga da se odvija Sajam knjiga.
"Kao još jedno rješenje vidim Europski trg koji je primjereniji. Na njemu se mogu održavati manifestacije nižeg kalibra, a one koje su masovnije bi trebalo premjestiti na Velesajam. Primjerice, tu kad je riječ o prodaji i posjeti možemo povući paralelu sa Sajmom knjiga koji je najposjećeniji sajam, a dislociran je", zaključuje Suzana Dobrić Žaja.
