Dvadesetosmogodišnja M. K. nakon dvije i pol godine zajedno s troje djece od četiri, šest i osam godina, napustila je Sklonište za žrtve obiteljskoga nasilja. Uspjela je pronaći posao, a potom i stan te živi kao podstanar. No, dok nije stigla u Sklonište i pobrinula se za bolju budućnost svoje obitelji, prolazila je pakao. Suprug ju je godinama zlostavljao. Kaže da je odlazak odlagala vjerujući da će sutra biti bolje, no svaki novi dan bio je sve gori.
"Godinama me suprug tukao kad je stigao. Kad nije upotrebljavao šaku, zlostavljao me riječima i to u svakom trenutku, bez ikakvoga povoda. Htio je pokazati svoju nadmoć, pa mi čak nije dozvolio ni da radim, a novcem kojeg sam imala nisam smjela raspolagati. Cijelo vrijeme sam razmišljala kako i gdje pobjeći. Najteže mi je bilo gledati moju zbunjenu i uplašenu djecu. Jednoga dana mi je prekipjelo i obratila sam se Centru za socijalnu skrb i policiji. Smjestili su nas u Sklonište. Ondje sam imala samo jedan cilj - zaposliti se, što sam i uspjela", priča Osječanka.
'Dugo sam se osjećala obilježenom'
Kako kaže, nikada nije mogla vjerovati da će biti dio crne statistike zlostavljanih žena i nakon što je pobjegla od supruga i razvela se, dugo vremena osjećala se obilježenom. Ali je strahovala i od susreta sa suprugom koji je do nje pokušao doći i u Skloništu. Na sudu je priznao krivnju, ali alimentaciju ni danas ne plaća, piše Glas Slavonije.
"Djeca ga viđaju i ja im to ne želim i ne mogu uskratiti. Život ide dalje, traume koje sam u početku imala jenjavaju. Ipak sam se uspjela othrvati nasilju, a svim zlostavljanim ženama, a znam da ih ima mnogo, od srca to isto želim", poručila je M.K.
