Kako kaže koordinator projekta Bela Ikotić, cilj je bio pokazati da se razvojem vlastitog sustava, umjesto kupnje gotovih rješenja, može uštedjeti novac, a za inicijalnu investiciju od milijun kuna na ulice se može staviti 150 bicikala i pripadajućih postaja.

"Od inicijalne ideje s kojom smo krenuli početkom 2011. godine došli smo do razvoja dva prototipa, a na drugom su otklonjeni praktički svi nedostatci detektirani na prvom. Sustav smo stavili na javno testiranje u kojem je sudjelovalo stotinjak građana, a prema provedenim anketama, od 70 do 80 posto korisnika izrazilo je zadovoljstvo sustavom i jednostavnošću korištenja. Pokazalo se da sustav radi kvalitetno i pouzdano pa možemo reći kako projekt završavamo s dobrim prototipom kojemu nedostaje jedino financiranje i komercijalizacija", kazao je Ikotić za Glas Slavonije .

U međuvremenu, u mnogim drugim gradovima diljem Europe pa tako i u glavnom gradu Hrvatske ne izmišlja se topla voda, nego se kupuju i u upotrebu stavljaju gotova i provjerena rješenja javnih gradskih bicikala, a zašto se u Osijeku toliko dugo razvija prototip nečega što već postoji - logično je pitanje za koordinatora projekta.

Domaće rješenje jeftinije

Ikotić odgovara da su gotova rješenja skupa u usporedbi s onima koje oni mogu sami razviti.

S obzirom na to da u BIOS-u kažu kako osječki sustav nudi funkcionalnost i pouzdanost drugih sustava, ali po znatno nižoj cijeni, nameće se pitanje hoće li se prototip iz BIOS-a naći u nekim drugim gradovima, iako još nije poznato ni hoće li "proraditi" i na osječkim ulicama.