Još prije devet godina Zagrepčani su se žalili na štakore - "to nisu štakori, kao mačke su veliki". I tada je, baš kao i danas, problem bio otpad. Iako se čisti, ili pokušava, sve na kraju završava na istom mjestu. I Milan Bandić, kao i Tomislav Tomašević, obećavao je zatvoriti odlagalište otpada Prudinec - Jakuševec, no to se ipak - nije dogodilo, prenosi Danas.hr.
Trenutni zagrebački gradonačelnik u svojoj je kampanji govorio: "I ono što mogu reći jest da nakon izbora ove godine u tom prvom mandatu vlasti vjerujem da ćemo konačno zatvoriti odlagalište Jakuševec." A slično je pričao i Bandić: "Ovdje, sto metara prema deponiji sam kopao rovove. Nisam ni sanjao da ću nakon toliko godina, postati gradonačelnik i sanirati Jakuševec."
Samo četiri mjeseca nakon te Bandićeve izjave na Jakuševcu je izbio veliki požar koji je uznemirio građane. A ono što je požar za bivšeg, to su odroni za sadašnjeg gradonačelnika - a izjave? Iste!
Bandić i Tomašević: Isto mjesto - drugo vrijeme
"Sve postaje koje jesu na Jakuševcu pokazuju da nije došlo do prekoračenja graničnih vrijednosti. Želimo biti sigurni pa smo naručili dodatno mjerenje pa će Štampar doći s mobilnim uređajem", pričao je početkom tjedna Tomašević. A u svoje vrijeme Bandić je kazao: "Zdravlje ljudi je u redu što je najvažnije. Ovdje su ljudi iz Andrije Štampara koji monitoring rade svakih sat vremena i izvještavat će građane svakih sat vremena."
Isto mjesto - drugo vrijeme. Ljudi već godinama rade isto - negoduju. Mještani Jakuševca žele zatvaranje odlagališta. Za Bandićeve vlasti tijelima su blokirali ulazak kamiona Čistoće na odlagalište, a sad kad je Tomašević šef najavljuju blokade ne dođe li do zatvaranja.
Jedan od stanovnika Jakuševca kazao je da je njihov stav "da treba prekinuti momentalno dovoz otpada na odlagalište, znači niti kile više". Održavanjem odlagališta na Jakuševcu od 2018. upravljaju četiri iste tvrtke. Tada kao aktivist, Tomašević je imao planove.
"Uopće kako dolazimo do tih prirodnih monopola budući da smo imali natječaje gdje se javi samo tvrtka obitelji Pripuz i nitko drugi", rekao je Tomašević o poslovanju Grada s privatnim tvrtkama. U početku svoje vlasti, ali i u kampanji, iz stranke Možemo! najavili su raskid suradnje s Petrom Pripuzom i CIOS Grupom, kao najvećom tvrtkom za zbrinjavanje otpada u regiji.
Bivša je vlast 1998. od Europske banke za obnovu i razvoj dobila kredit
Tomaševićeva zamjenica Danijela Dolenec kazala je tada: "Poslove grada koji su bili dogovarani, znamo kako su dogovarani, takvu praksu želimo prekinuti". Natječaj su poništili pa su bili primorani ponovno na suradnju s Pripuzovom tvrtkom.
"Ako se radi o najpovoljnijoj ponudi, onda ćemo postupiti po zakonu i odabrati bez obzira na to o kome se radi", objasnio je tada zagrebački gradonačelnik.
Vratimo se sada u povijest - bivša je vlast 1998. od Europske banke za obnovu i razvoj dobila kredit od 85 milijuna eura za sanaciju odlagališta. Holding je otvorio podružnicu nazvanu ZGOS. Zlatko Milanović, kao stručnjak radio je na sanaciji.
"Kad je počeo projekt sanacije s EBRD-om to je u ono vrijeme bio najskuplji projekt u Hrvatskoj, Vlada je odobrila projekt. Napravljen je na vrijeme i uz manje potrošenih sredstava. Mi znamo na vrijeme završiti i manje potrošiti, ali nije obrađen otpad zato što je netko zakočio energetsku oporabu što je struka predlagala", kazao je Zlatko Milanović.
To je bila spalionica pa bi se od otpada proizvodila energija. No, kad politika bude stručnija od struke, sve ode u drugom smjeru, onom koruptivnom. Bivši pomoćnik direktora Čistoće rekao je da se opasni otpad bez dozvola i ilegalno prije 20ak godina odlagao na Jakuševcu.
'A hijerarhija je dobivala ugovorenu svotu novca do vrha...'
"Odjedanput se pojavi šest kamiona Čistoće koji su odlazili na utovar u neku firmu u blizini jer je prijava bila da se tamo istovaruje otpad i da se od tuda vozi na Jakuševec. I na kraju se ispostavi da je to istina. Na kraju je bila anonimna prijava da se to radi jedno sedam-osam godina", rekao je Miodrag Lažetić bivši pomoćnik direktora.
Čistoća je tada plaćala oko 50 eura po toni za zbrinjavanje otpada, a Holding je kroz godine tako oštećen za desetke milijuna eura. Sve je završavalo na Jakuševcu, a novac je išao u privatne džepove i svi su imali koristi.
"Radnici koji voze dobivali su sate, njima su se računali sati umjesto novca. A hijerarhija je dobivala ugovorenu svotu novca do vrha, pošto su svi znali, ona podjela uvijek ide postupno", objasnio je Lažetić.
I tako je godinama brdo na Jakuševcu sve više raslo. "Tako se dio neugodnih mirisa širio i od svinja", rekao je Tomašević jednom prilikom.
Ipak, rješenja i dalje nema, a odlagalište još uvijek smrdi. Cijenu su počeli plaćati i radnici koji stradavaju u odronima, najveću je platio jedan koji je ostao bez ruke.
POGLEDAJTE VIDEO: Nakon užasa na Jakuševcu, strahuje se od još većeg. 'Treba vidjeti je li ugrožena pitka voda za idućih 50 godina'
