Kad gore požari i ruše se kuće od potresa, oni su prvi na licu mjesta. Kad u bolnici nedostaje krvi neke krvne grupe, prvi su u redu. Kad treba izraziti ljubav prema Hajduku i tu su prvaci, za njih crtaju najljepše murale.
Ali isti ti humanitarci prekidaju utakmice, divljaju po Beogradu, napadaju policiju, tuku se gdje god stignu. Oni su Splitu i sramota i ponos, i anđeli i demoni.
Ljudi u Dalmaciji imaju tri svetinje. Mater, Gospu i Hajduk. I ne nužno tim redom. Temperamentni kakvi jesu svetinje se znaju i opsovati, ali samo se u Hajduka i Torcidu ne dira. Neki iz ljubavi, drugi iz straha jer od Torcide strepe i igrači, i uprava, a često tako djeluje i sama država.
"To su smiješne ideje i stvaranje nekakve moralne panike oko nečega što ne postoji. Dakle, radi se o navijačkoj skupini koja je prerasla svoj subkulturalni nivo i ona je određeni faktor u Dalmaciji, ali daleko od toga da bi se nje netko trebao bojati. Da bi netko tome trebao pridavati takvu pažnju. Čak i nakon ovog slučaj", objašnjava odvjetnik i bivši član Nadzornog odbora Hajduka Ljubo Pavasović Visković.
No, događaji s noći sa subote na nedjelju ne pokazuju baš to. Uostalom, nije ovo prvi, ali je svakako najžešći obračun ove skupine.
Napadali su Torcidaši Dance, izazivali nerede čak i Liverpoolu, zbog njih je jedan vatrogasac izgubio prst.
Blokirali su i promet plaćajući kovanicama na Lučkom. Pozivali na ubijanje Riječana. Tukli na Braču sezonske radnike iz Srbije uz povike: "Tko je ovdje Srbin". Zastrašivali i svoje legende poput Ike Buljana. Vrijeđali i Janicu Kostelić.
Ipak, najveći neprijatelji su im zagrebački BBB pa su utakmice Dinama i Hajduka uvijek događaji visokog rizika.
"Treba imati na umu da u Hrvatskoj nikad nitko u smislu navijačkih obračuna nije izgubio život i da ovo što mi promatramo kao rivalstvo Zagreba i Splita odnosno BBB i Torcide je u europskim kontekstima jedan obični navijački folklor koji na globalnoj sceni ne zaslužuje puno rasprave", tvrdi novinar Večernjeg lista Jurja Filipović.
No, mnogi sugovornici koji bi ne bi danas pričali hvalospjeve o Torcidi pred naše kamere danas nisu smjeli. Boje se, kažu, osvete.
"Odgovorno tvrdim da nasilnih incidenata koji su se prije dogodili i koji će se možebitno opet dogoditi u budućnosti ne bi bilo da se više slušao glas naroda i da je politika zajedno s pravosudnim institucijama radila na čišćenju nepotizma i kriminala", kaže Filipović.
Po Splitu kruže priče da zbog istog razloga splitski poduzetnici i ugostitelji sponzoriraju sve što Torcida traži. Bez pogovora.
"To ne da nema veze s mozgom kao što je izvan pameti da oni reketare nekoga, da su orjunaši, da su bilo što od toga jednako kao što je van pameti da oni upravljaju klubom. Puno je novaca potrošeno da bi s eto u javnosti prodalo kao narativ, ali to stvarno nije istina", smatra Pavasović Visković.
Oni su ti koji u stanju i estradne zvijezde baciti u visine ili na koljena. Kao što su to napravili svojoj Kraljici Torcide Doris Dragović nakon napisa da je dogovarala koncert u Crnoj Gori.
Je li Torcida postala veća od Hajduka?
"Tu grupu odlikuje jedan fanatizam, jedna lojalnost, jedan obrazac ponašanja koji su mnogi u Europi neuspješno pokušali iskopirati", ističe Filipović.
"Dobro je što se cijeli taj pokret oko Hajduka pretvorio u jednu veliku vojsku. I to raste. I ljudi to prepoznaju", kazao je Pavasović Visković.
Za to treba biti i u formi pa kruže priče da Torcida ima i posebne trenere koje njezine članove uče kako se treba tući. No u isto vrijeme, u stanju su iznimno brzo zbiti redove i pokazati onu mekšu, humanu stranu.
"Torcida se doslovno ravna po onome: prkos moćnome, zaštita slabome i kao takva je sudjelovala u niz dobrotvornih akcija. Ne smijemo zaboraviti kako su pomogli kad se dogodio onaj veliki požar u predgrađu Splita", kaže Blaž Duplančić, novinar i autor knjige o Torcidi.
Ili nakon potresa u Petrinji.
"HŽV je postalo nekakva kartica koja se najviše veže uz Hajduk, ali ja mislim da postoji neka puno važnija, a ta je kontra mraku, kontra sili. I to je nešto što je srž i suština Hajduka i isto tako Torcide", naglašava Pavasović Visković.
Hajduka koji i sam strahuje od svojih navijača. Od uprave do igrača. Jedino je, čini se, za sada Livaja siguran.
"Ako profesionalac je noć prije utakmice u nekom klubu, Torcida to vidi i to postaje predmet javnog prigovora i taj čovjek ima problem, ali da će se nekom nešto fizički dogoditi to je besmislica", ističe Pavasović Visković.
Najveći grijeh koji Torcidaš može počiniti je onaj da 'propjeva' na policiji. Osveta Splitskih ulica bila bi brutalna pa je sasvim jasno zašto se većina uhićenih u ovom zadnjem, divljačkom napadu na policiju , brani da se tamo zatekla eto, baš sasvim slučajno. A slučajno ili ne, o cijelom se slučaju još nije oglasio HNS. Tko zna, možda se i oni boje Torcide.
