Ministarstvo traži da bolnice izrade standardiziranu proceduru od trenutka kada osoba zatraži postupak do njezina otpusta te da to objave, zajedno sa cijenom, na svojim internetskim stranicama.
"Sve bolnice u Mreži javne zdravstvene službe koje obavljaju djelatnost ginekologije dužne su osigurati pružanje usluga prekida trudnoće, a za organizaciju pružanja takve usluge zadužen je ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj bolnice", poručili su danas iz Ministarstva zdravlja te pozvali žene da se ne ustežu od prijava onih koji krše propise jer jedino ciljana kontrola može pridonijeti reguliranju tog problema.
Bolnice dužne angažirati ginekologe izvana
Ako u nekom trenutku tu uslugu ne mogu osigurati sa zaposlenicima bolnice, ravnatelji odnosno sanacijski upravitelji dužni su angažirati specijaliste ginekologije i opstetricije izvan zdravstvene ustanove, što se može realizirati temeljem sporazuma s drugom zdravstvenom ustanovom.
Ministarstvo će pozorno pratiti provedbu zakonskih odredbi te u slučaju njihova nepoštivanja poduzeti mjere iz svoje nadležnosti, dok će Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje sugerirati da u procesu ugovaranja zatraži podatke o doktorima u prizivu savjesti, te da se ti podaci unesu u registar.
Priziv savjesti
Bolnice će ujedno, najavljuju iz Ministarstva, dobiti jasan naputak da osoba u prizivu savjesti o tome treba imati pisani dokument u svom dosjeu.
Prema članku 20. Zakona o liječništvu, radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke, te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta.
Liječnici o toj odluci, stoji u zakonu, moraju pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke. Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca.
Pet bolnica ne radi pobačaje zbog priziva savjesti
Ministarstvo zdravlja je nakon brojnih predstavki ovog mjeseca provelo snimku stanja u bolničkim zdravstvenim ustanovama koje imaju ugovorenu djelatnost ginekologije i opstetricije, te je utvrdilo da od 27 bolnica njih pet ne pruža pobačaje zbog priziva savjesti doktora specijalista.
To su Klinička bolnica "Sveti Duh" u Zagrebu, opće bolnice u Našicama, Vinkovcima i Virovitici, te Opća bolnica "Hrvatski ponos" u Kninu.
U preostale 22 bolnice dio liječnika se pozvao na priziv savjesti, a veći broj ginekologa koji ne obavljaju pobačaje na zahtjev zabilježen je u šest ustanova.
Primjerice, u KBC-u Split od ukupno 25 ginekologa samo jedan se nije pozvao na priziv savjesti. Slična je situacija u zadarskoj bolnici gdje samo dva liječnika obavljaju zahvate, te u Bjelovaru gdje jedan ginekolog obavlja pobačaje na zahtjev pacijentica.
U četiri bolnice nijedan ginekolog nije se pozvao na priziv savjesti, a to su KBC Rijeka i bolnice u Puli, Gospiću i Vukovaru.
Cijenu pobačaja utvrđuje Upravno vijeće ustanove
Ministarstvo zdravlja navodi da cijene pobačaja utvrđuje Upravno vijeće ustanove, pa razlike u cijenama između ustanova ovise i o tome obavlja li se zahvat pod općom ili lokalnom anestezijom.
Nevladine udruge već duže vrijeme upozoravaju kako pobačaj na zahtjev žene nije jednako dostupan u svim državnim bolnicama te upozoravaju da pojedini liječnici odbijaju raditi pobačaje u bolnicama, ali ih rade privatno.
Jačanje neokonzervativizma može ograničiti dostupnost pobačaja
Iako bi zakon iz 1978. možda trebalo osuvremeniti, zasad ga ne treba dirati jer bilo kakav pokušaj izmjena može voditi k ograničavanju dostupnosti pobačaja, s obzirom na jačanje neokonzervativnih grupa u društvu, smatra Nataša Bijelić iz CESI-a.
Prema informacima iz pojedinih bolnica, u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb godišnje se izvede dvadesetak prekida trudnoće, što je značajno manje nego ranijih godina, a ne odbija ga raditi oko 30 posto liječnika.
