Komentirajući smrt 33-godišnjaka koji je umro od trombocitopenije 12 dana nakon što je primio prvu dozu AstraZenecinog cjepiva, Bernard Kaić je među ostalim spomenuo i pitanje odštete.
Kaić tvrdi da obitelj preminulog može tražiti odštetu, ali je sustav u Hrvatskoj takav da obitelj mora dići privatnu tužbu.
Privatna tužba, ali prema kome?
"Pitanje je samo prema kome. Kada se radi o cjepivima iz obveznog programa cijepljenja, kada je država rekla da se djeca moraju cijepiti, pa ako onda dijete ima nuspojave, država preuzima odgovornost za to. Moram priznati da ne znam kako je kod ovih događaja nakon cijepljenja koja nisu obavezna. Meni bi bilo logično da se ide prema proizvođaču, tim više što u vrijeme kada je gospodin cijepljen, a nažalost i umro, nije bilo još jasno i poznato da cjepivo može izazvati takve nuspojave. To se kasnije utvrdilo", dodao je.
Sada je za tportal slučaj komentirao odvjetnik Josip Mađarić, specijaliziran za zdravstveno pravo i naknade štete u medicini.
HALMED dao glavni argument u tužbi
“Da, to je nagradno pitanje. Po mojem mišljenju, radi se o dvije strane. Prva je sam proizvođač cjepiva, a druga institucija je država koja je cjepivo naručila, kupila i distribuirala”, kaže Mađarić . Ističe da bi na mjestu obitelji preminulog muškarca bio optimist što se tiče moguće tužbe. Glavni argument obitelji dao je upravo HALMED.
“HALMED je proveo dosta ozbiljnu istragu o cijeloj priči i s vrlo velikom vjerojatnošću može se tvrditi da je smrt tog čovjeka povezana s cjepivom. Ako polazimo s te pozicije, postoji vrlo velika šansa da oni u sporu dobiju naknadu štete za smrt člana obitelji”, dodaje.
Smatra da obitelj treba tražiti naknadu štete, i to objedinjeno, i od proizvođača cjepiva i od Republike Hrvatske.
“Najprije ide zahtjev u mirnom postupku za naknadu štete u cilju postizanja nagodbe. A ako to neće ići, a sumnjam da će se postići nagodba, ostaje privatna tužba”, pojašnjava odvjetnik.
'U Hrvatskoj se ne potpisuje pristanak'
Spominje jednu stavku koja je vrlo važna, a to je informirani pristanak. Riječ je o izjavi u kojoj pacijent potpisuje da je upoznat s medicinskim zahvatom i da je upoznat s mogućim nuspojavama. Takav tip pristanka pacijenti u hrvatskom zdravstvenom sustavu potpisuju prilikom svakog medicinskog zahvata, počevši od lokalne narkoze, recimo kod zubara. No informiranog pristanka prije cijepljenja nema u Hrvatskoj iako mnoge zemlje ne cijepe bez tog papira.
“Pitanje je jesmo li svi mi koji smo primili cjepivo na adekvatan način upoznati s mogućim nuspojavama, pa i onima koje mogu dovesti do smrtne posljedice. Mišljenja sam da ovakva upozorenja koja se šalju putem medija ne zadovoljavaju pravnu formu informiranog pristanka. Ovo što čujemo u medijima nije standard valjanog informiranog pristanka”, ističe Mađarić.
Potvrđuje da na punktovima za cijepljenje od građana nitko ne traži da potpišu informirani pristanak. To je definitivno vjetar u leđa mogućim tužbama zbog nuspojava, piše tportal.
Rizik se ne može prebaciti na pacijenta
“U ovom slučaju ne bi se mogao dio rizika prebaciti na pacijenta. Rizik pada na državu koja je kupila i distribuirala cjepivo te proizvođača”, dodaje.
Naime, ugovori između proizvođača cjepiva i Europske komisije, koja u ime država članica Europske unije naručuje cjepivo, tajni su. “Iako su ti ugovori tajni, prema informacijama kojima raspolažem, a koje su dosta provjerene, u svim tim ugovorima stoji da se proizvođači ograđuju od odgovornosti, s obrazloženjem da se radi o prekratkom vremenskom razdoblju da bi se mogle znati nuspojave”, otkriva Mađarić.
Unatoč tome, smatra da to nema utjecaja na treću stranu, a to su potencijalno oštećeni građani.
“U ovom slučaju mi smo treća strana te ugovor između proizvođača i uvoznika ne smanjuje naša prava prema proizvođaču. Pitanje tog ugovora i tajnih klauzula pitanje je pravnog odnosa proizvođača i uvoznika i ne dira naša prava prema proizvođaču. Kako će se oni međusobno obračunati, ne može ići nama na teret. To je njihova stvar.
U svakom slučaju, prema našem zakonu, a i po međunarodnim propisima, mi bismo kao pacijenti imali pravo potraživati naknadu štete i od proizvođača i od uvoznika, tj. distributera, a to je RH. S obzirom na to da nemamo informirani pristanak, mislim da se ne može ni dio rizika prebaciti na pacijenta”, naglašava. Dodaje i kako to što cijepljenje nije obvezno ni na koji način ne abolira državu od odgovornosti, jer je ona uvoznik i distributer.
