Predavao je kao profesor na Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar, mostarskom Medicinskom fakultetu, te kao gostujući profesor na Harvard University u SAD-u.

Autor više od 200 znanstvenih i stručnih radova

Pokrenuo je Prvi hrvatski kongres preventivne medicine. Osnovao je Hrvatski časopis za javno zdravstvo, kojeg je uređivao. Njegovim je radom grad Zagreb došao na čelno mjesto svjetskog pokreta Zdravih Gradova. Inicirao je i osnivanje mostarskog medicinskog fakulteta. Objavio je više od 200 znanstvenih i stručnih radova.

Obnašao je brojne visoke političke dužnosti. Bio je član Izvršnog vijeća grada Zagreba, sekretar Sekretarijata za zdravstvo, glavni nositelj skrbi za zdravlje svih sudionika Univerzijade u Zagrebu, posebni savjetnik Predsjednika RH Franje Tuđmana za humanitarna pitanja, zastupnik u Županijskom domu Sabora RH, veleposlanik u Ministarstvu vanjskih poslova RH.

Suorganizator humanitarnih konvoja u Dubrovnik i Novu Bilu

Humanitarni je rad nezaobilazni dio njegova životopisa. Ističe se kad je pomogao kosovskim rudarima kad su 1989. štrajkali glađu (Stari Trg). Radio je u predraću na tome da bi se spriječili sukobi u Hrvatskoj i drugim republikama u Jugoslaviji.

Suorganizator je konvoja Libertasa kojim se listopada 1991. pomoglo odsječenom Dubrovniku, organizirao je zaštitu za prognanike i izbjeglice u Hrvatskoj, organizirao i predvodio (zajedno s Hermanom Vukušićem) je humanitarni Bijeli put pomoći za bolnicu u Novoj Bili, čiju je organizaciju baš on inicirao te brojne druge.

Posljednji kongres Saveza komunista

Bio je član SKH, HDZ-a i na koncu Demokratskog centra.

Na njegov poticaj, Ivica Račan je na posljednjem, 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije prilazi govornici i izjavljuje "da mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca" te nakon toga i hrvatsko izaslanstvo napušta Kongres, što je označilo kraj vladavine SKJ, podsjeća dubrovački.hr.