Društvene mreže prepune su reakcija na vijesti da se među splitskom vrtićkom djecom koristi naziv "lidlići". Naime, teta jednog splitskog vrtića otkrila je kako se djecu čiji su roditelji kupili komad odjeće iz Lidla naziva “lidlići”, a tim nazivom se nazivaju i sva ona djeca općenito slabijeg imovinskog stanja.
Pogrdni naziv na svom Facebooku je komentirao i saborski zastupnik Živog zida Ivan Pernar koji je ustvrdio kako odjeća koju čovjek nosi ne predstavlja vrijednost. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Vidio sam danas temu "markirane odjeće" za djecu. Da vam kažem iskreno, s odrastanjem sam shvatio da nije bitno nosi li netko markiranu odjeću nego kakav je u srcu i u glavi.
Moj kolega Ivan Vilibor Sinčić je jedan od skromnijih ljudi koje sam upoznao, sjećam se naših prvih zajedničkih dana, uvijek smo se oblačili bezveze i nikad nismo nosili neke marke, ne zato jer nismo mogli, nego zato jer nam je to bilo nebitno.
Sjećam se kada su Marka Zuckerberga pitali zašto nosi istu odrpanu majicu 5 dana za redom, on je odgovorio da ima i pametnijih stvari o kojima razmišlja od toga kakvu majicu nosi. Uglavnom, niti moje tenisice niti hlače nisu s markom, cipele koje nosim broj 47 su od mog oca jer njemu nisu bile dobre. Nosim ih otkad sam ušao u Sabor i imaju izlizanu petu.
Razlog zašto me prati 200.000 ljudi nije u tome što nosim majicu koja vrijedi 2000 kuna, već u poruci koju ona nosi, razlog zašto sam u Saboru nije u tome što sam završio velike škole - već zbog onoga što nosim u glavi, nažalost, djeca koja se rugaju drugoj djeci i zovu ih lidlićima nisu kriva, ona su samo nus-produkt bolesnog društva u kojem živimo.
Svoju djevojku ne želim oženiti zbog odjeće koju nosi, nego zbog onoga što ima u glavi i u srcu. Mislim da je potreba za nošenjem skupih stvari posljedica praznine duha i glave, nešto čime se ljudi pokušavaju iskazati zato jer nemaju s nečim drugim.
Nikada neću zaboravit kada me jedna bivša djevojka pozvala na neko druženje svoje ekipe, i kada sam došao u kratkim hlačama i majici pogledala me i pitala - zar si u tome došao? Za nju je odjeća koju čovjek nosi predstavljala vrijednost. Meni nije, to je bio zadnji put da smo izašli zajedno van.
Nadam se da će doći vrijeme kada će u društvu na cijeni biti dobri ljudi, ne oni koji nose skupa odijela jer odijelo ne čini čovjeka. Ako ne vjerujete, pogledajte ljude s kojima sjedim u Saboru i zapitajte se za koliko njih možete reći da su dobri ljudi."
