Situacija u pojedinim vrtićima diljem Hrvatske je zabrinjavajuća. Dok se tako u nekim vrtićima jedna banana dijeli na troje djece, drugi nemaju grijanja ni tople vode, a u nekim gradovima i općinama se ukida užina. U bivšem spremištu jedne zgrade u okolici Splita preuređen je prostor za jasličku skupinu djece, bez sanitarnog čvora, koji je tek naknadno dodan u montažni objekt koji se nalazi vani. Inspekcija mu je dala odobrenje, ali je intervencijom roditelja otkriveno da taj vanjski objekt uopće nije spojen na vodu i kanalizaciju, piše Slobodna Dalmacija.
Osim toga, plaće odgojitelja razlikuju se u pojedinim općinskim i gradskim vrtićima, pa tako primjerice, u Slavoniji plaće variraju od 4500 do 7000 kuna.
U javnim vrtićima širom Hrvatske nerijetko na 20 djece jasličkog uzrasta dolazi samo jedan odgojitelj, dok s druge strane u nekim, pretežito privatnim vrtićima, na mjestu odgojitelja, kao nestručne zamjene, rade hotelijerski tehničari, informatičari, kozmetičari i frizeri.
Regionalne nejednakosti
Predsjednica udruge SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, Katarina Turković Gulin za Slobodnu Dalmaciju kazala je da velika većina vrtića ne poštuje odredbe Državnog pedagoškog standarda. Istaknula je da je zbog prebacivanja kompletnog troška financiranja vrtića na jedinice lokalne samouprave, općine i gradove, prisutna višegodišnja diskriminacija djece prema mjestu rođenja te roditelja i odgojitelja u vrtićima prema mjestu rada i življenja.
"Aktualni zakonski prijedlog (Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju) neće dovesti do većih pogoršanja, ali ni poboljšanja u sustavu ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja i to je ono što je najgore. U ovom trenutku imamo tolike regionalne nejednakosti, od dostupnosti vrtića i obuhvata djece do materijalnih i kadrovskih uvjeta, da s pravom možemo govoriti o višestrukoj diskriminaciji", upozorila je Turković Gulin.
'Vrtići se nerijetko koriste kao glasačka mašinerija'
Kazala je da jedan od izvora problema leži u tome što je financiranje vrtića isključivo prepušteno jedinicama lokalne samouprave te se, budući da oni imaju autonomiju u kreiranju ekonomske cijene vrtića, događa da su sredstva česta limitirana proračunskim mogućnostima općina i gradova.
"Te se ekonomske cijene kreću od 1200 do čak 5000 kuna mjesečno, što se odražava i na standard vrtića. Osim toga, roditelji u nekim sredinama u toj cijeni participiraju s nula kuna, kao u Umagu gdje je vrtić za djecu besplatan, a negdje gdje lokalna vlast ekonomsku cijenu utvrdi na 2000 kuna, roditelji moraju plaćati tisuću kuna po djetetu što je 50 posto ekonomske cijene", kazala je Turković Gulin.
"To su jako velike razlike. Vrtići se nerijetko koriste kao glasačka mašinerija“, dodala je.
Nesrazmjer plaća
I plaće odgojitelja financiraju se iz lokalnih proračuna. "Prema našem istraživanju od ljetos na 1800 ispitanika, osnovna plaća odgojitelja iznosi od 3800 do čak 8000 kuna. To je nevjerojatno! Mi smo jedina odgojno-obrazovna djelatnost koja se ne financira iz državnog proračuna. Obavljamo isti posao, s istim brojem djece, jednako smo obrazovani, a plaće ovise o tome koliko neki osnivač može ili ne može platiti", rekla je Turković Gulin.
Udruga SIDRO traži da se na razini čitave zemlje utvrdi jedinstvena ekonomska cijena za vrtiće, koju će donositi ministar obrazovanja. Zahtijevaju i da se striktno poštuje Državni pedagoški standard, što podrazumijeva najmanje dva odgojitelja u istoj smjeni po jednoj odgojnoj skupini. Traže da država financira vrtiće prema modelu osnovnih i srednjih škola, to jest da se plaće zaposlenika osiguravaju iz državnog proračuna, a da jedinice lokalne samouprave svoja sredstva preusmjere na poboljšanje materijalnih uvjeta u vrtićima i osiguranje dostupnosti i sigurnosti predškolskih ustanova za svako dijete.
"Državni pedagoški standard i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju moraju biti temeljni okvir rada u predškolskim ustanovama i mi smo to spremni braniti na sve raspoložive legalne načine", zaključila je Turković Gulin.
