Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) je još sredinom siječnja 2020. godine objavila da je s njihove strane sve spremno za skori početak izgradnje POS-ovih stanova uz Alkarsku ulicu na Sirobuji.
Kako su tada objavili, s tvrtkom "Ćitić gradnja" sklopljen je predugovor te ugovor o kupoprodaji zemljišta i projektne dokumentacije, a ishodovana je i građevinska dozvola, piše Slobodna Dalmacija.
Na parceli površine 3592 četvorna metra planirana je stambeno-poslovna zgrada s 58 stanova i dva poslovna prostora te pripadajućim garažno-parkirnim mjestima. Cijena metra četvornog stana, prema navodu iz Ministarstva graditeljstva, iznosila bi maksimalno 1.319,64 eura. Početak izgradnje bio je najavljen za proljeće 2020. godine
Ova vijest je oduševila brojne splitske obitelji koje se kroz program poticane stanogradnje nadaju osigurati vlastiti krov nad glavom, a ako je suditi prema interesu za program POS-a na Kili na koji se prijavilo 2138 građana od čega ih je tek 571 kupilo stan, njih je više od 1500. No osim najave, koja još uvijek stoji na stranicama APN-a, nije se dogodilo - ništa.
Jedna Splićanka koja s nestrpljenjem iščekuje mogućnost kupnje vlastitog stana po povoljnim cijenama, nedavno je na ovoj parceli vidjela bagere i raspitala se u APN-u što se događa s projektom. Odgovor ju je toliko frapirao.
"Rekli su mi mrtvi-hladni da nema ništa od toga", kazala je sugovornica koja je željela ostati anonimna kako joj istupanje u javnost ne bi utjecalo na mogućnost kupnje stana, što ponešto govori i o povjerenju koje građani imaju u institucije.
Grad svojom politikom, kaže ova Splićanka, mlade obitelji tjera u predgrađa, jer u Splitu prosječna obitelj s djetetom, ako nije ništa naslijedila, ne može priuštiti ni normalan život, a kamoli nekretninu.
"Ja s plaćom koja je pristojna za naše prilike ne mogu dignuti kredit veći od 70 tisuća eura, pa kako bih trebala kupiti stan? Mogu u Sinju ili negdje u okolici, ali meni nije isto hoću li dijete u školu poslati u Muć, Trilj, Sinj, ili u Split gdje ima bolje uvjete i kvalitetniju edukaciju.
Moji roditelji ne mogu 'uskočiti' i prodati nekakvo zemljište barem za kaparu, imam preko 100 tisuća kuna ušteđenih, a opet s kreditom koji mogu dobiti od banke, u Splitu ne mogu ništa kupiti. Mogu jedino nekakvu rupu u koju će trebati uložiti još toliko. A štedila sam, radim za pristojnu plaću i nisam nikome ništa dužna.
Rekla sam, ako ne bude druge, prodat ću bubreg. Jedan je na crnom tržištu oko 600 tisuća kuna, pa s tim i ušteđevinom mogu kupiti nekakav stančić. Em ću biti vitkija u struku, em ću biti lakša, pa nije svako zlo za zlo. A što ću, moram se smijat da ne bih plakala", potišteno je zaključila.
