Sudeći prema ritmu kojim (ne) napreduje obnova Zagreba i Banije nakon prošlogodišnjih potresa, zgrade srušene u potresu obnavljat će i unuci današnjih prvašića, a građanima koji ne mogu sami financirati obnovu domova prijeti armenski scenarij. U ne tako dalekoj zemlji Armeniji i danas, dvadeset godina nakon katastrofalnih potresa, tisuće ljudi još uvijek živi u kontejnerima i drugim oblicima privremenog smještaja. To što je Hrvatska bogatija zemlja od Armenije ne igra gotovo nikakvu ulogu jer je sposobnost njihovih i naših upravljača na istoj razini kad je riječ o postpotresnoj obnovi.
Od zagrebačkog potresa prošlo je 17 mjeseci, zakon koji je trebao omogućiti brzu i učinkovitu obnovu u rujnu će napuniti prvu godinu postojanja, ali već ga se mora mijenjati jer, naravno, ne omogućava ni brzu i ni učinkovitu obnovu. I još kad znamo da se s njegovim prvim izglasavanjem odugovlačilo - donesen je tek nakon što su zastupnici odradili i izbore i ljetni odmor - uz opravdanja da ga ne mogu osmisliti preko noći jer se njime problemi moraju sustavno rješavati, teško je očekivati da će neka nova zakonska rješenja spasiti obnovu Zagreba i Banije.
Jer, uz sporni zakon valjalo bi mijenjati i čitav niz drugih apsurdnih zakona i propisa, valjalo bi imati sređene katastre i zemljišne knjige (što čekamo već 30 godina), valjalo bi imati i dovoljno radnika i dovoljno građevinskog materijala (po prihvatljivim cijenama), valjalo bi imati i sposobnih i radišnih političara i državnih službenika i namještenika, a povrh svega i dovoljno dobre političke volje.
Potraga za 'uskim grlom'
Nakon što je punih godinu dana tvrdio kako sve ide po planu i kako su zakonska rješenja za obnovu skoro genijalna, nakon što je još početkom kolovoza tvrdio kako se obnova Zagreba i Banije "iz tjedna u tjedan ubrzava", ministar graditeljstva Darko Horvat odjednom je pri povratku s ljetnog raspusta shvatio da bi se obnova potresom pogođenih području, pogotovo Zagreba, mogla "malo ubrzati". Horvatov šef, premijer Andrej Plenković ovaj se tjedan složio da trebaju "ubrzati sve što mogu" i dao nalog ministarstvima da identificiraju "svako usko grlo".
Kako misle ubrzati sve što mogu i koliko će trajati to identificiranje svakog uskog grla koje nisu uspjeli identificirati u proteklih 17 mjeseci, uzaludno je i pokušavati prognozirati. Možemo se samo nadati da Plenković i u ovom slučaju neće osnovati neku komisiju za procjenu ubrzanja i potragu za uskim grlima.
Na pitanja o obnovi, gubitku sredstava iz EU-a namijenjenih obnovi ili razmahanoj inflaciji naš premijer baš nevoljko i kratko odgovara. Više voli govoriti o stvarima na koje nema puno utjecaja - od stanja u Ukrajini, preko stanja u SDP-u i Domovinskom pokretu, pa do uspješne turističke sezone, kojom je toliko dirnut da mu se Hrvatska čini kao zemlja iz snova, pravi balkanski La La Land.
'Nema obnove dok ima odmora'
Devize od turizma omogućavaju mu nastavak premijerskog rada u laganom ritmu, bez puno stresa jer njegov HDZ gotovo više i nema opoziciju, ni desnu ni lijevu ni centralnu. Pokret Možemo se bavi Zagrebom u kojem su već s prvim koracima pokazali da su se zaletjeli kad su obećavali sprint jer je evidentno da još uvijek ne znaju ni uspravno hodati. SDP još uvijek postoji, ali kao da ne postoji; škoristi su se raspali, a Most i Suverenisti još uvijek ljetuju. Ona stara, mrska socijalistička uzrečica "Nema odmora dok traje obnova" uspješno je reformirana hrvatsku kapitalističku "Nema obnove dok ima odmora".
I dok zeleno-crvena lijeva koalicija pokušava vladati opustošenim i razrušenim Zagrebom, pri čemu zapinje već na pitanjima zbrinjavanja otpada, gotovo je nevjerojatna potpuna nezainteresiranost desnice za pitanje obnove, kako glavnog grada, tako i Siska, Gline i Petrinje. Iako gotovo i nema bolje teme i boljeg terena za pokazivanje domoljubnih mišića, brige za obitelji i koliko su za dom spremni, desničari se ipak najviše vole baviti sobom i vlastitom imovinom. A samo kad bi htjeli, baš bi na obnovi Zagreba i Banije, mogli tući po HDZ-u i nametnuti se kao istinska desna oporba. Ali neće, ne mogu, ne žele ili, što je najvjerojatnije, naprosto ne znaju.
I dok još jesen stiže u kontejnere i potresom razorene ili načete građevine po Zagrebu i Baniji, naši upravljači ostaju uska grla napretka i mirno nastavljaju tražiti sustavna rješenja za koja ostaju sustavno nesposobni i nadasve nezainteresirani.
