Na današnji dan 2004. godine južni dio Azije pogodila je jedna od najvećih prirodnih katastrofa koju će cijeli svijet pamtiti. Riječ je o razornom tsunamiju koji je iza sebe ostavio 230.000 mrtvih. Toga dana na tajlandskoj plaži bila je i obitelj Slot iz Hrvatske. Kada je ogromni val stigao, oni su se nalazili na brodiću blizu obale, no njihovu trogodišnju kćer Vivian je potopio visoki val. Danas, 15 godina kasnije, obitelj je stigla na Mirogoj posjetiti grob stradale djevojčice, piše RTL.
Potres koji je pogodio Aziju iznosio je 9,3 stupnja po Richteru što je dovelo to tsunamija čija je količina energije bila 1.500 puta veća od energije koja se oslobodila tijekom eksplozije atomske bombe u Hirošimi. Valovi su išli do visine od 35 metara, a voda je nosila apsolutno sve pred sobom. Tsunami je zahvatio čak 14 zemalja u Tihom oceanu. Među poginulima nažalost našla se i Vivian. Obitelj kaže da je bol jednaka i 15 godina poslije, no da je ljubav sve veća.
'Volimo reći da je uvijek s nama i da njezin duh živi'
"Dođemo na grob, donesemo cvijeće, upalimo svijeću. Međutim teško je reći da je ona tu, zato mi volimo reći da je uvijek s nama i da njezin duh živi. Tako se mi nadamo uvijek da ona lijepe trenutke kroz nas proživljava", kaže za RTL Helena Mencer, majka poginule Vivian.
U trenutku nesreće se Steven, otac malene Vivian nalazio na obali. Ne želi nikada više ponoviti taj osjećaj nemoći kada je gledao što se događa, a nije bio u mogućnosti nešto napraviti. Kaže da je jedino o čemu je razmišljalo bilo da je Vivian premala za plivanje. Kaže da je ostatak obitelji preživio, a da se zapravo nikada nisu naglas upitali gdje je malena. Znali su da je nema, kaže Steven.
"Uvijek je borba kad trebam opisati svoje osjećaje. Puno je tuge i ako je ikada dan za plakanje, onda je to danas. Ali sam i sretan što smo ostali na okupu kao obitelj i što je slavimo", kaže Bastiaan Slot, brat poginule Vivian, a što osjeća podijelila je i njena sestra Isabella. Kaže da sestru nikada nije upoznala, međutim osjeća da su njezini roditelji drugačiji na ovaj dan.
I u Aziji je dan počeo molitvom te su zasađene ruže za članove obitelji koji nikada nisu pronađeni, a ruža je nažalost mnogo.
