Vlada je u srijedu bila doista bila široke ruke prema domaćim tvrtkama, no još bolje je prošla američka tvrtka Colgate/McCallum jer je Vlada odobrila prijateljsko rješavanje spora s tom kompanijom i Gavinom Michaelom Susmanom, koje znači isplatu 297 milijuna kuna. Zahtjev za mirnim sporom dao je sam investitor, pozivajući se na to da Hrvatska nije ispoštovala u potpunosti ugovore o naknadi dionica iz kuponske privatizacije nakon promjene vlasti 2000. godine, piše Novi list.
U ponudi za mirno rješenje spora investitor je zaprijetio da će u protivnom pokrenuti međunarodne arbitraže i da Hrvatskoj prijeti potencijalna obveza veća od milijardu kuna, objasnio je državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Zdenko Lucić. Lucić je izvijestio i da su nagodbu podržali i Državno odvjetništvo i veleposlanstvo SAD-a, a njome se, tvrdi on, izbjegava »sasvim izvjestan arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) i tužba razvojne banke SAD-a, pred američkim sudom zbog police osiguranja ulaganja koju investitor ima. Investitor se, tvrdi državni tajnik, nagodbom odriče bilo kakvih arbitražnih i sudskih sporova, a obvezao se i na to da će u idućih pet godina najmanje 100 milijuna kuna od spomenutog iznosa uložiti natrag u Hrvatsku.
Uz to što država izbjegava potencijalnu obvezu od 1,25 milijardi kuna, dodatne visoke troškove stranih odvjetničkih ureda, svjedoka, vještaka i rada arbitražnog suda, izbjegava se i reputacijska šteta za Hrvatsku kao ulagačko odredište, nizao je potencijalne dobre strane nagodbe Lucić.
Nova obveza za proračun prilično je neobična, jer su se na domaćim sudovima već odavno završili svi repovi kuponske privatizacije, koja je pokrenuta 1996. godine i kroz koju se željelo obeštetiti stradalnike Domovinskog rata dodjelom dionica, a stradalnici su uglavnom svoje dionice prenijeli na privatizacijsko-investicijske fondove. U tom je procesu sudjelovala i spomenuta teksaška kompanija, osnivajući fond Expandia.
Svi fondovi koji su sudjelovali u toj privatizaciji žalili su se da im je država ustupila i bezvrijedne dionice, pa su sklapani ugovori o zamjeni, ali je Fond za privatizaciju nakon 2000. godine prestao davati likvidne dionice u zamjenu za one loše. Nakon 20 godina sudskih sporova država je obeštetila dio fondova, ali među njima nije bio fond Expandia i njegovi pravni sljednici. Fondovi su sporove za naknadom štete na Vrhovnom i Ustavnom sudu izgubili, ali Vladu je na sklapanje nagodbe, potaknula prijetnja međunarodnim arbitražama.
