Na stranicama 'Dišpeta', fanzima Foruma mladih SDP-a, objavljen je tekst Hrvoja Kolića, tajnika splitskog SDP-a, koji je kometirao najnovije slučajeve diskriminacije Roma u općini Škabrnja od strane načelnika te općine. Tekst Hrvoja Kolića prenosimo u cjelosti:
Nedavno je Općinski sud u Varaždinu donio nepravomoćnu presudu da su prije dvije godine Željka i Lucija, tada učenice Gospodarske škole u Varaždinu, bile žrtve diskriminacije na osnovi etničke pripadnosti. Naime, prije dvije godine im je onemogućeno pohađati praksu jer im je vlasnica jedne trgovine rekla da ih neće primiti jer su Ciganke. U ovom slučaju država, odnosno sud je pokazao da u Hrvatskoj nema mjesta za bilo kakvu diskriminaciju, te je ova presuda makar nepravomoćna mnogo značila ovim dvjema mladim djevojkama.
Ova priča je završila kako je i trebala, žalosno je što je uopće i do nje došlo. Mada prema podacima iz Ureda pučkog pravobranitelja kažu da prema broju pritužaba, njih preko 40 posto otpada zbog predrasuda prema rasnoj i etničkoj pripadnosti. Diskriminacija je u Hrvatskoj zabranjena Ustavom, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, te brojnim međunarodnim zakonima što nije spriječilo ni Željka Pršu, osječkog šefa policije koji je riješenje za povećan broj Roma pronašao u protjerivanju. Bez ikakvih dokaza načelnik je dikriminirajući sve Rome izjavio: ''Zaštićena manjina, znate kako to ide. Ne zna hrvatski jezik i onda sto problema. Protiv toga se borimo pojačanim brojem naših ophodnji na terenu, pojačanom nazočnošću i to ćemo još više pojačati jer naprosto nema druge. Teško da ćemo moći porješavati taj povećan broj provala u domove. Jedino da ih nekako potjeramo s našeg terena. Druge neće biti''. Upravo taj organ koji bi trebao osigurati red i mir za sve građane, držeći se Ustava i Zakona prošao je bez nekih sankcija i normalno nastavio obavljati svoj posao. Kad nemate rješenje, uperite prstom poput Željka Prše i tjerajte. Zakoni u Hrvatskoj ionako nisu nikad bili za sve isti.
Ante i Mira Džanija iz Našica, kupili su u Škabrnji parcelu od 4.475 četvornih metara. Naočigled rečenica u kojoj bi se tribali pitat: Ok i što sad? Ljudi se preselili iz Našica, kupili zemlju u Škabrnji da nastave u miru svoj obiteljski život. Problem ove rečenice je što nije napisano da su Ante i Mira Romi, te da su na zemlji koju su kupili počeli dovoziti otpad koji je poslije trebao biti odvezen na reciklažu.
Prvog svibnja, stotinjak Škabrnjana prosvjedovalo je protiv doseljavanja Roma. Kao i na svakom prosvjedu ovakvog tipa padale su riječi poput ''u Škabrnji od pamtivjeka nisu živjeli ni Srbi ni Romi, pa neće ni sada''. Jer Škabrnjani su se borili krvavo za slobodu i neće ni jedan tuđinac da se doseli tu, makar pošteno platili komad zemlje. U Hrvatskoj, je teško Hrvat biti, ako si Rom, Srbin, peder, ateist, komunist, odnosno, ako si drugačiji. Etiketa je prvo što ti pravi Hrvat stavi ispred imena, domovnice, rodnog lista i poštenja. Poput već spomenutog šefa osječke policije i načelnik Škabrnje Luka Škara, je izjavio da drugog rješenja nema osim da se obitelj Džanija vrati u Našice. Čak im je i nakon pokazanog ugovora iz kojeg se vidjelo da su platili parcelu za 5000 eura, ponudio da im otplati zemlju samo da nisu tu.
Dok je obitelj Džanija strahovala od pustih prijetnji za svoju obitelj, Škabrnjani su rovokopačima i drvenim kolcima ogradili cijelu zemlju koju je ova obitelj kupila i tako ih ostavili zarobljene na svojoj zemlji. Za ovakvu sliku samo su falili naoružani čuvari i jedna plinska komora za svaki slučaj. ''Mi smo Hrvati i katolici. To su bili i naši djedovi i pradjedovi. Tu u Škabrnji vrijeđali su nas i govorili nam da smo četnici. Ne znam otkud njima pravo da budu veći Hrvati i katolici od nas. A drugo, kakvi su to katolici koji su bili spremni noćas ubijati našu djecu. Da smo noćas ostali, ja sam uvjerena da bi nas pobili kako su nam u više navrata i usmeno i telefonom zaprijetili'', izjavila je na putu ka nepoznatom za Novi list Mira Džanija.
I da, ostaje pitanje kakvi su to Hrvati i katolici koji svoje susjede i sugrađane tjeraju sa svoje zemlje. Kakvi su to Hrvati i katolici koji tjeraju obitelj Mire Džanije, inače žene, majke sedmero djece i trostruke bake? I što će biti sa tim Hrvatima i katolicima kada počnu stizati prijave zbog kaznenog djela govora mržnje, diskriminacije, neprimjerenog govora i prijetnji koje su uputili obitelji Džanija. Stavljanje etikete ovoj romskoj obitelji i diskriminacija koju su proživjeli je u Hrvatskoj i dalje dopuštena. Obitelj Džanija je potjerana sa svoje zemlje, osuda političkog vrha i pučkog pravobranitelja je stigla, ali ostaje pitanje kako su organi reda i mira dopustili da obitelj Džanija proživi sve što je proživila prethodnih dana. Kako je moguće da nisu uspjeli zaštiti svoju zemlju i da je jedino rješenje bilo da odu sa svojom obitelji u nepoznato. Obitelj Džanija će nadam se pronaći svoju sreću, jer su oni su najmanje krivi što su Hrvati 'cigani'.
