Osvrćući se na ovrhu kaže kako je s njom bila upoznata još u siječnju te da je pripremala dječaka. Posljednjih su mjeseci, istaklnula je imali teške trenutke kad je dječak imao potrebu pričati o tome.
"Teško je zaspao noć prije, popiškio se u krevet. Zadnji put se popiškio kad je bio jako, jako mali, ni ne sjećam se kada… Plakao je, zapomagao, bio u grču… Povremeno bi se tijekom dana zaigrao, ali onda opet taj grč, kao i svi mi ostali… Jednom kad mu je bilo teško, pokazala sam mu sliku ljudi ispred portuna s objašnjenjem ‘ima puno prijatelja koji su mu dali podršku, da ga vole’. Ali inače nije bio u kontaktu s njima. Željela sam ga zaštititi koliko god je to moguće", priča Nina Kuluz i dodaje kako dječak nije čuo zvukove ni vidio prosvjed jer njihov stan gleda na drugu stranu zgrade. Nakon odgode ovrhe se, kaže slomila, ali mališan se "brzo prešaltao i nastavio igru".
Život u Italiji
Nina priča da se sa suprugom upoznala u trenutku kada je izlazila iz teške veze. Bilo joj je lakše jer joj netko daje podršku pa kroz to nije primijetila sve ono što je došlo kasnije, verbalno, psihičko, materijalno iživljavanje. Uvjeravao ju je tvrdi, da ništa ne vrijedi, a posebno se sve manifestiralo u trudnoći kada je ostala bez posla i počela ovisiti o njemu. Demantirala je informaciju da je rekla da se drogirao. Njegov problem, tvrdi bio je u alkoholu, a ponekad je bez recepta uzimao Xanax.
Pola trudnoće, navodi, provela je u Splitu gdje joj je sve postajalo jasnije. Samo se htjela maknuti od njega. "Ma cijela moja obitelj mu je htjela pomoći, da potraži pomoć u vezi alkohola. On je tvrdio da drži sve pod kontrolom, da nema problem jer je uspješan biznismen…, a svi smo mu htjeli biti podrška. Kako se dijete rodilo, izgubio je potpuno kontrolu, često pio… Pa tablete… Postoje i e-mailovi kad je dijete imalo samo nekoliko mjeseci gdje ga molim da se liječi od alkoholizma. Koristio je antidepresive i tablete za spavanje. On je nesretna duša. Kada sam ga upoznala, znala sam da se radi o čovjeku s velikim problemima sa svojom obitelji. On ne zna što je ljubav", priča Nina za Jutarnji list dodajući kako ju je bilo strah kad bi se napio jer je bio agresivan.
"Jednom sam dojila, mali je imao dva mjeseca. Htio je udariti mene, ali udario je bebu. U nogicu… Imao je ogromnu masnicu. Dijete je toliko vrištalo… To vrištanje neću nikad zaboraviti. A tada je vikao na mene da sam nikakva majka jer ne mogu ni umiriti dijete. Otišao je spavati u svoju sobu i dva dana se nismo vidjeli. Zaključao se u sobu i dva dana nisam vidjela da je izašao", priča nesretna žena navodeći kako je tada trebala otići te dodaje:
"Kad je maleni imao četiri mjeseca, nagovorila sam ga da se ide liječiti, bio je u očajnom stanju. Mi smo došli u Split… On osam dana pijan, jednom se srušio preko mojih roditelja na kauč… I roditelji su rekli da se ne vraćam s njim ako ne ode na liječenje… I onda je priznao i otišao na liječenje. Jer sam rekla da se ne vraćam s njim takvim… Prihvatio je i odlaske kod psihologa tek kada sam mu rekla da odemo zajedno. Rekao je da je htio potvrdu da sam ja pravi problem i da on nema problema. Nakon nekoliko posjeta, psihologinja je rekla da se razdvojimo i zbog sigurnosti maknemo na drugu adresu. Da se razdvojimo od njega… On je pobjesnio i tada je krenulo danonoćno maltretiranje… Htio me je plaćati do 18. godine djeteta, ali kad mi ranije nije davao ni za osnovne potrebe, sumnjala sam u to. Stalno je govorio da sam nesposobna, da ništa ne vrijedim… U konzulatu u Milanu su mi rekli da ga prijavim za nasilje…"
Propusti i greške
Danas žali što to nije učinila jednako kao što joj je teško jer karabinjeri nisu ništa učinili kad ih je jednom zvala i jer su njihovi prijatelji umanjivali probleme navodeći kako će se sve srediti, a unatoč tomu što je s bebom od šest mjeseci jednom prespavala kod njih jer ih je istjerao iz kuće.
Otišla je, kaže, u očaju i danas joj je žao što ga nije prijavljivala. Dok je bila u bijegu, tvrdi, Cesarov otac je bio u kontaktu s njenom sestrom i ona mu je preko nje slala poruke pa tako i onu da "umjesto da likuje na pobjedi pred sudom, da pronađe u svom srcu mjesta za ljubav i prestane se osvećivati meni. Jer sve njegove poruke bile su, i nažalost ostale, pune mržnje"
Druženje oca i sina
Kuluz tvrdi kako se njen suprug bitkom za dijete samo osvećuje njoj te ističe da je svjesna da djetetu treba otac. Nakon sudske odluke, tvrdi, na tome je i radila. "Sud je predložio u rujnu da što više dolazi u Split, kad god hoće… Ja sam ta koja mora osigurati posjete… Došao je u desetom mjesecu na 13 dana, mogao je biti s djetetom radnim danom od 16 do 19 jer je dijete u školi, a vikendom od 12 do 18 sati. On je svaki dan vratio dijete prije roka s obrazloženjem da nemaju više što raditi… Sud je rekao da mora biti prevoditeljica… Ja sam joj jako zahvalna. Ona se na kraju igrala sa sinom, razgovarala s njim. Bila je i animator, a otac često na telefonu…", priča Nina dodajući kako je njen suprug u posjetu dječaku bio još nekoiko puta, no ne i tijekom proljeća. Tijekom posjeta dječak se, tvrdi, vraćao razočaran jer "nije dobivao ono što je očekivao, nježnost i toplinu".
"Nikad ga nije ništa osobno pitao… Nikad. On ništa nije saznao o njemu, što voli jesti, tko mu je prijatelj, kojim se sportom bavi… Ništa… Dosta me vremena bilo sram zbog njega. Svaki put kad sam mu dovela dijete, on je to vrijeme iskoristio da me vrijeđa. Kriminalka, razbojnica, stalno pun ljutnje i gnjeva. Cesare to sve razumije. On uči talijanski…", kaže Nina koja dodaje kako je Cesare danas, unatoč svemu, zdravo dijete. Svejsna je, kaže, da mu je potreban i otac, no strahuje od onog što bi mogao proživljavati.
Za njega će se, kaže, briti i dalje, a na pitanje usudi li se razmišljati što će biti ako ćete se morati odreći sina, odgovara: "Ne usudim se ni razmišljati o tome. Dok god postoji mogućnosti da se riješi pravnim putem, da odluka o ovrsi ne bude pravovaljana, nadam se da će se to promijeniti. Znate… ljude u institucijama nitko ne vještači, provjerava, a oni imaju ogromnu moć."
