Tko je odgovoran za tragediju u Andraševcu, požar u staračkom domu u kojem je poginulo šestero nemoćnih, nepokretnih umirovljenika, štićenika obiteljskog doma za starije i nemoćne? Mnogi se ovih dana pitaju gdje je bio nadzor, ali i zašto se na smještaj u županijskim domovima čeka i do deset godina.
U raspravi u emisiji Otvoreno HRT-a sudjelovali su ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedeković, pučka pravobraniteljica Lora Vidović, župan Krapinsko-zagorski Željko Kolar, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika Štefica Karačić i vlasnik sanatorija za starije i nemoćne Pavo Ćorluka.
Ministrica se ne smatra odgovornom
Ministrica, koja je već kazala kako smatra da ne treba dati ostavku zbog tragedije, iako je nakon što je zasjela u Vladu odbila prijedlog umirovoljenika koji su tražili bolje kontrole zbog 'pojedinaca željnih brze zarade'.
U domu u kojem je u požaru poginulo šestero štićenika nije bilo dozvole, radilo se s previše ljudi, a s njima nitko u vrijeme izbijanja požara nije bio.
"Svaki vlasnik ovakvog tipa doma mora voditi računa o poštivanju zakonskih propisa", rekla je ministrica Vesna Bedeković.
Na pitanje tko je odgovoran kazala je kako županija izdaje dozvolu za rad, kojeg je nakon toga potrebno nadzirati. To je pak posao ministarstva.
"Ministarstvo obavlja nadzor na temelju godišnjeg plana. Ministarstvo obavlja redovite, izvanredne i kontrolne nadzore, u pravilu Ministarstvo na izvanredne nadzore ide prema dojavi o nekakvim nepravilnostima", rekla je ministrica koja se ne osjeća odgovornom i ne misli dati ostavku.
"Rješenje je rad na kontinuiranom poboljšanju sustava. Šaljemo stalno inspekcije. Trenutačno imamo desetero inspektora za cijelu državu. Imali smo ukupno oko 700 svih pružatelja usluga. S tim da smo 2016. imali petero, kasnije smo povećali na 10. I ovo je nedovoljan broj", kazala je Bedeković.
Ni župan se ne smatra odgovornim
Na isto pitanje župan Kolar je odgovorio rekavši kako su ovlasti vrlo jasno definirane te da nikada ne bježi od posla i odgovornosti, ali ne može preuzeti odgovornost za nešto za što nema ovlasti.
"Ovdje je vrlo jasno da mi na temelju zahtjeva budućeg obiteljskog doma formiramo komisiju koja izlazi na teren, ona vidi postoje li uvjeti za otvaranje doma, mi izdajemo rješenje o uvjetima. Stranka s tim minimalnim uvjetima odlazi u ministarstvo demografije i tamo se upisuje u upisnik korisnika. U tom trenutku svaka naša nadležnost prestaje", rekao je Kolar.
Obiteljski domovi pripadaju u krug pružatelja izvaninstitucijskih usluga i oni su ušli u sustav socijalne skrbi početkom prošlog desetljeća, kada smo počeli intenzivnije raditi na transformaciji velikih ustavnova i na zagovaranju izvan institucije, objasnila je Štefica Karačić.
"Obiteljski dom je jedan od oblika skrbi o korisnicima koji je definiran zakonom. Nažalost, nije do kraja definiran kao druge ustanove socijalne skrbi upravo iz razloga što osim uvjeta koje vlasnik iz tehničkih i sigurnosnih mora ispuniti, njemu se ostavlja mogućnost da on s članovima svoje obitelji pruža uslugu i oni zapravo nemaju obvezu zapošljavanja stručnih radnika, na njima je odgovornost da prijave promjenu koja se događa u obiteljskom domu. Oni bi morali prethodno prije nego što šire svoju djelatnost, dobiti suglasnost, a u ovom slučaju to se propustilo i sasvim bi bilo logično da je sada taj dom zatvoren", kazala je Karačić.
Što je s onima koji dom ne mogu platiti?
"Granica stope za rizik od stope siromaštva je 2300 kuna. Jasno je da mnogi ne mogu platiti smještaj u privatnom domu ili dočekati smještaj u javnom domu. Problem s listama čekanja za javne domove nije samo u tome što su jako dugačke, one su i netransparentne, na to godinama upozoravamo", kazala je pučka pravobraniteljica.
"Nisu centralizirane, objašnjava Vidović, pa se može podnijeti za bilo koji dom i ne znate je li vas netko preskočio ili ne, nigdje nisu objavljene. I činjenica je da za javne domove nema nikakvog imovinskog cenzusa. U njemu tu subvencioniranu cijenu može dobiti umirovljenik koji ima deset tisuća kuna ako dovoljno dugo čeka i ima dobru vezu, a istovremeno netko tko ima prosječnu mirovinu od 2400 da ne kažemo manju, se mora snalaziti."
Neučinkovit sustav nadzora
"Ništa nismo naučili i nažalost moram reći da nisam previše iznenađena. To jest bila svojevrsna tempirana bomba. Godine 2015 je bilo petero inspektora koji su trebali nadzirati ne samo domove umirovljenika nego i domove za djecu, za sve druge skupine korisnika, za osobe s invaliditetom u cijeloj zemlji. Prema našim podacima, tih domova je više od nekoliko tisuća. Tada smo dali preporuku da se hitno poveća broj inspektora, tada je povećan na osam, početkom studenoga prošle godine bilo ih je devetero, sad čujem 10. Na pitanje kako je moguće da je u konkretnom domu bilo 40 korisnika umjesto 13, pravobraniteljica kaže kako 10 inspektora nikako ne može stići obići nekoliko tisuća domova. To je neučinkovit sustav nadzora", rekla je Vidović.
Nedostatak radne snage
Cijena doma kojem je vlasnik Pavo Ćorluka je od 5300 do 7500 kuna. "Nemojmo raditi razliku privatno i javno, nego imamo kvalitetne i nekvalitetne domove. Mi moramo shvatiti i bit priče, a to je da nemamo radne snage. Iz tog razloga krenuo sam u traženje radne snage izvan RH. Zapošljavam azilante, zapošljavam ljude koji su iz trećih zemalja koje nisu članice Europske unije. Imam zaposlenih 14 ljudi koje smo educirali, ali i dalje imamo problem, a to je što je pritisak za smještaj ogroman. I dalje imamo deficit medicinskih sestara, njegovatelja, kuhara, pomoćnog osoblja koje vi jednostavno na tržištu više ne možete naći", požalio se Ćorluka.
