Iako ima stotinu stranica, prikaz podjele Zagrebačkog holdinga, objavljen u četvrtak na web stranici Holdinga, itekako je manjkav. Tom podjelom se, podsjetimo, iz Holdinga izdvajaju Čistoća, GSKG, Tržnice, Stanogradnja, AGM, Robni terminali te Vodoopskrba i odvodnja – jedina tvrtka koja je uspjela sačuvati imovinu u ovoj suvremenoj pretvorbi koja podsjeća na devedesete, i to zato što je njihova djelatnost prema Zakonu o vodama označena kao javna služba od interesa za jedinice lokalne samouprave.
U planu podjele prvenstveno nije navedeno koliko su vrijedila stara poduzeća pretvorena u društva s ograničenom odgovornošću zajedno sa svojom imovinom. Tek iz dokumenta Obavijest o statusnim promjenama, pristiglom na adrese sindikata u Holdingu, vidi se prava slika stanja. Jednim udarcem pera po papiru uzeto im je oko:
- 4,13 milijardi kuna samo u vrijednosti zemljišta - tri milijarde kuna vrijedni građevinski objekti - 2,77 milijardi ulaganja u nekretnine
Na Robne terminale, koji su najgore prošli, tu otpada gotovo 141 milijun kuna zemljišta, 168 milijuna kuna građevinskih objekata te gotovo 895 milijuna ulaganja u nekretnine.
Nikad neće vidjeti lovu koja je prebacivana na druga poduzeća
Navedena poduzeća također nikad više neće vidjeti ni novac koji su u trenutku diobe potraživali od kupaca svojih usluga, a radi se o oko 719 milijuna kuna (Čistoća ostaje "kratka" za oko 92 milijuna), ni novac koji je Holding povlačio s njihovih računa da bi "pokrio" druge podružnice.
Tu se radi o tri milijarde i 170 milijuna kuna!
Pod stavkom 42.1., iliti "Zajmovi povezanim društvima" (iz istog dokumenta), a gdje Holding u Planu podjele odaslanom medijima mudro ostavlja praznu kućicu u koloni, nalazi se i onih 165 milijuna "žive love" o kojima smo po objavi informacije razgovarali s ljudima iz Čistoće. Budući da drži ključ blagajne, Holding je toj tvrtki uzeo upravo taj iznos sa žiroračuna, pa joj u diobi velikodušno dodijelio oko pet milijuna kuna na žiroračun.
Kao ovisnici
"Kad vide kunu, maznu je kao ovisnici!", riječi su kojima bi to skidanje s računa opisao naš izvor, dodajući da istovremeno tvrtki ne ostaje za osobe koje čekaju da dođu na red da bi otišle u prijevremenu mirovinu.
No, što je gore, sve te godine Čistoća nije obavljala investicije koje je trebala i zbog kojih će građane Zagreba stići sankcije iz Europske unije. U 2012. godini ostvarili su jedva više od četvrtine iliti 11,6 milijuna kuna investicija. Nisu ulagali ni u vozila, što im otežava posao, troši gorivo i odnosi novac na popravke.
"Čistoća trenutno raspolaže voznim parkom od 263 gospodarska vozila, čija je prosječna starost oko 15 godina. Od ukupnog broja vozila 38,7 posto ili 102 vozila stara su između 10 i 20 godina, 16,3 posto ili 43 starija su od 20 godina", navodi se u Planu investicija za ovu godinu. Svakoga dana neispravno je do 30 vozila za smeće, do pet cisterni i 12 čistilica, a godišnja ispravnost ne iznosi ni trećinu, da bi učinkovitost zbog istrošenosti bila – prepolovljena.
Izlizana vozila vama, a izleasana – kako kome
U diobi Holdinga, na njihovu "sreću", ostat će im zato ta stara vozila, što se također da iščitati iz Plana podjele. Velika većina tih vozila je islužena, što se vidi u koloni "amortizacija". Ono što neće dobiti su 53 vozila kojima 2014. godine istječe leasing za koji su od 2009. naovamo godišnje izdvajali po 18 milijuna kuna.
"To vam je ukupno 90 milijuna kuna za vozila koja od sljedeće godine neće biti naša. Za taj novac mogli smo kupiti između 70 i 80 naših vozila", kažu nam u Čistoći. Tamo nisu posve načisto s budućnošću tih vozila. Naime, prema ugovoru o operativnom leasingu, Čistoća neće imati pravo prvokupa budući da leasing tvrtka ima ugovor s posrednicima koji vozila nakon isteka leasinga prodaju onima koji ponude najviše.
"Vjerojatno ćemo, osim najma prostora, zato plaćati i najam vozila", zaključuju iz obavijesti koju je Slobodan Ljubičić Kikaš, šef uprave Holdinga, uputio sindikatima. Ondje se, naime, spominje da će se "ugovorima o najmu, o poslovno-tehničkoj suradnji i dr." novoosnovanim društvima "osigurati potrebna materijalna i druga sredstva" nužna za obavljanje djelatnosti, mimo nekretnina koje su im oduzete iako su građene desetljećima.
Kad to 'nije privatizacija' nego...
Zvuči poznato? Da, tako je devedesetih godina smanjivana vrijednost većini poduzeća u Hrvatskoj. Oduzimanje imovine (primjerice zemljišta kod poljoprivrednih poduzeća) osnovni je korak u pretvaranju poduzeća u lak plijen za privatni kapital. Ona su zatim rasprodana uz napomenu da nisu smatrana strateškim poduzećima, a samo je 0,5 posto – ovdje se ne ubrajaju banke! – privatizirano zakonito.
Predsjednik Gradske skupštine Darinko Kosor na ovo bi sigurno ponovio da privatizacije neće biti, nego će eventualno doći do koncesije. No, Vlada je već prelazak autocesta u ruke privatnih vlasnika nazvala monetizacijom. Iz toga se vidi da neće biti teško upotrijebiti neku drugu riječ, a ne privatizaciju, kad se govori o ovoj neugodnoj situaciji. Ovdje se događa pretvorba vlasništva nad gradskim poduzećima koja pripadaju građanima, kao i nad njihovom infrastrukturom. Sagrađena su zajedničkim novcem da bi služila kao javno dobro, a budućnost im je da služe privatnom vlasniku za izvlačenje profita.
