Prošle su 3 godine i 3 mjeseca od nesretnog događaja koji je život Lucije Fleten promijenio iz temelja
"Ne mogu reći da mi se život srušio, to bi značilo da je s njime gotovo, ali dobro ga je to sve zaljuljalo", rekla je simpatična Lucija odmah na početku razgovora za emeđimurje.
Djevojka je to koja ne skida osmijeh s lica i svemu pristupa s nevjerojatnom vedrinom i optimizmom.
"Bitno je kako prihvatiš svoj život, hoćeš li kukati nad njim ili ići dalje", napominje i kaže kako ljudi znaju reći da se ‘dignu na lijevu nogu’. Ja se svaki dan dignem na lijevu nogu, jer mi je jedino ona i ostala. - kaže i dodaje kako se nekad doslovno i digne na lijevu nogu.
U desetom mjesecu 2020. godine Lucija je u tragičnoj nesreći kada ju je zahvatio kardan ostala bez desne noge. Uz natkoljenu amputaciju desne noge, pretrpjela je i strašne ozljede rebara i unutarnjih organa.
Novi život
Danas je ona zaposlena u administraciji ZU HVIDR-e Međimurske županije, vozi automobil, uživa u druženju s obitelji i prijateljima i živi svoj život punim plućima.
"Sestra studira u Zagrebu, pa često idem kod nje, a bila sam i na utakmici Dinamo-Hajduk na zagrebačkom Maksimiru"m polako, po stepenicama, stigla je do tribine Zapad gore i napeto pratila nastup omiljenog Dinama.
Za nju nema prepreka, uživa i u plesu kao što je to činila i prije tragične nesreće. "Prije nesreće sam voljela plesati, uvijek sam bila prva na podiju i otišla zadnja", ne krije ljubav i prema plesu i zahvaljuje svim dobrim ljudima koji su svojim donacijama omogućili nabavu proteze s kojom može nastaviti svoj život.
"Proteza je Viktorija, pobjeda, moja pobjeda", kaže Lucija. Proteza je aplikacijom povezana na mobitelu te se tako prati potrošnja baterije, a također može i korigirati razne ‘modove’ poput vožnje bicikla, trčanja, dizanja utega, pa čak i nogomet. Ne usudi se plivati s protezom jer kaže, malo je to preskupa stvar da bi išla s njom u vodu.
"Granica nema, više si ih ja postavljam jer se bojim pada. Mogu obavljati sve svakodnevne aktivnosti i više od toga", kaže i dodaje kako vozi posebno prilagođen automobil kojeg je svladavala bez većih problema.
Glava zaboravi
Srce ti ozdravi
A tijelo pamti
Stihovi su Elementala za koje Lucija kaže kako se u njima najbolje pronalazi. Glava je zaboravila, dodaje. Trenutak te stravične nesreće od šoka je izbrisan, srce je ozdravilo od šoka i život je krenuo, no tijelo je zapamtilo, noge nema. "Postoji fantomska bol i fantomski osjet. Velika je to razlika, dodaje, a osjeća oboje. Lijekove protiv bolova ne koristi. Olakšavam si autosugestijom kojoj me tata podučio. Nemaš nogu i ne može te boljeti. To si govorim u sebi."
Snagu za oporavak pronašla je u svojoj obitelji, sestri, dvojici braće, roditeljima, široj obitelji i prijateljima, a posebno ocu koji joj je veliki oslonac. "Na rehabilitaciji u Zagrebu sam trebala provesti 6 do 8 tjedana, no ja sam provela 4 i stigla doma na tatin rođendan. Dolazak se organizirao tajno, uz pomoć više dragih ljudi kako bi ga iznenadila. I zbilja, bilo je to iznenađenje i pol, tata je bio presretan što je vidi.
Prisjetila se ovom prilikom i anegdote kada je bila na terasi kafića u društvu prijateljice, sa susjednog stola su je znatiželjno pratila dva para dječjih očiju koji se nisu mogli načuditi njezinoj, kako kaže uz smijeh, robotskoj nozi. "Zakaj ti imaš robotsku nogu?", pitali su je i prvotno iznenadili, no i oduševili.
Ocu dječaka je bilo nezgodno kaže, no dječaci su se ohrabrili i pitali je što joj se dogodilo. Nakon što su protezu vidjeli izbliza i čuli o čemu je riječ, ugodno su porazgovarali. Lakše joj je kaže kad je ljudi direktno upitaju što joj se dogodilo, nego kada je promatraju iz daljine. Voli popričati, pa i našaliti se na račun svoje ‘robotske’ noge.
Snaga u vjeri
Luciji ovo nije prva teška nesreća. Kada je imala 12 godina na nju je naletio automobil i odbacio je prilikom čega je udarila glavom u rub nogostupa. Više od 20 dana je provela u induciranoj komi i morala naučiti hodati, kao i 10 godina kasnije. Lucija kroz osmijeh nadodaje kako će 32. godinu života proživjeti s velikim oprezom.
"Vjernik sam, prihvatila sam sve tako da je to ono što mi je Bog namijenio, jer ipak za mene je Njegov plan najbolji. To je križ kojeg moram nositi i kojega mogu nositi, jer znam da mi Bog ne bi dao ništa što ne bih mogla nositi. U tome mi puno znači podrška i ljubav obitelji i prijatelja. Živim za sada i za ovaj trenutak jer pisano je: "Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova." (Mt 6, 34) S toga "Sve mogu u svom Bogu i planinu podići mogu", zaključuje hrabra mlada djevojka.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrabri srednjoškolci o drami spašavanja bake iz buktinje: 'Kao u nekom filmu, mislio sam da će se zgrada urušiti'
