Još od osamdesetih i dana Đavola Neno Belan je na ovim prostorima sinonim za prvoklasnog pop autora vječno fasciniranog danima kad je rock bio mlad i glazbenim nasljeđem rodne mu Dalmacije. Drugi fokus njegovog skladateljsko-izvođačkog izraza u posljednje je vrijeme, na žalost, u bitnoj mjeri prevladao nad prvim pa je nekolicinu njegovih albuma nepovratno upropastilo guranje klapa u skoro svaku pjesmu.
Dojam je počeo popravljati već višestruko nagrađivanom "Rijekom sjećanja", a sve propuste iz prošlosti oprostit ćemo mu zahvaljujući "Tvornici snova", jednim od najboljih live izdanja u neovisnoj Hrvatskoj.
Upravo objavljenim koncertnim albumom taj je simpatični tip bez većih problema nadmašio sve što je dosad snimio jer na dva se diska ("Fiesta" i "Balade") ne samo našlo mjesta za svaki od ključnih Belanovih trenutaka, već i oni manje impresivni ("Kavanna", "Divojka s juga") uz gromoglasno pjevanje kompletne publike zvuče sasvim podnošljivo.
"Tvornica snova" ulazi u hrvatsku diskografsku povijest i kao jedan od posljednjih zabilježnih nastupa Dine Dvornika - slušati ga u ovako dobroj formi mnogima će oči ispuniti suzama. Posebnu pohvalu zavrijedili su i Fiumensi koji su danas mnogo više od pratećeg benda i u dobroj su mjeri zaslužni za uspjehe koje njihov lider u posljednje vrijeme niže kao na tekućoj vrpci.
