Nemojte me za***avat!

Nikako ne bih volio da se ovaj tekst iščita kao još jedno šuplje kukanje o hrvatskom ili balkanskom mentalitetu. To je najgluplja priča od svih.

26.1.2012.
9:16
VOYO logo

Burna polemika koja se cijeli tjedan vodila oko ulaska Hrvatske u EU, a onda preko noći utihnula kao da je nikad nije ni bilo, podijelila je ovu našu državicu na euroskeptike i croskeptike. Eurofila, skoro, nije ni bilo. Ključni argument onih koji su bili za ulazak svodio se na to da sami ne možemo, da smo sami sve zajebali, da nas netko drugi treba dovesti u red. Nakon dvadeset godina života u ovoj državi, moraš imati razumijevanja za taj argument, ali upravo zbog tih dvadeset godina, ne možeš ga shvatiti ozbiljno. Što će sad neka nevidljiva ruka od društva u kojem pronalaženje rupa u sistemu već ulazi u sferu narodnih običaja napraviti "kulturno & civilizirano europsko društvo"?

Rikverc od kulturne & civilizirane Europe

Paralelno s tim "za", toj "kulturnoj & civiliziranoj Europi" događaju se dva koraka u rikverc od tog cilja. Prvi je ukidanje plaćanja tramvaja SMS-om jer se taj high-tech iskorak, to rješenje koje imaju europske metropole, pokazao idealnim za švercanje, pa su karte plaćali samo građani-štreberi. Ostali su čekali da se kontrolor pojavi u tramvaju pa tek onda plaćali kartu. Drugi je ukidanje otkupa PET-ambalaže od građana, u koji se krenulo s idejom da recikliramo plastične boce i stvorimo svijest kod građana da nije sve smeće – smeće. Međutim, neko naše smeće shvatilo je da je proizvodna cijena plastične boce niža od pedeset lipa, koliko se za nju dobije od države, pa krenulo proizvoditi boce i od cijele priče napravilo usisivač za lovu iz proračuna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ukratko, u mjesec dana nakon povijesnog "za" "kulturi & civilizaciji", vratit ćemo se dobrom starom kontroloru, papirnatim kartama, gužvama na ulazu u tramvaj i bacanju plastičnih boca u dobro staro smeće, pa se nameće pitanje ima li naš čovjek uopće šanse postati građanin-štreber, koji kao "kulturni & civilizirani građanin Europe" odvaja smeće i kod ulaska u tramvaj ima potrebu platiti kartu.

Cijeli život

Krenimo od njegova rođenja. Dok se još koprcao u maminoj utrobi, mama je zvala tetku koja ima susjedu čija sestra radi u rodilištu, pa se već njegov izlazak na ovaj svijet dogodio preko veze.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ni s vrtićem nije bilo puno drugačije, samo njegovu dobru poziciju na listu nije odradila sestra tetkine susjede, nego tatin frend iz srednje škole. A tko zna, možda su mu se i roditelji nakratko razveli da kao dijete samohranog roditelja ima veće šanse.

Kroz srednju i osnovnu školu, mama i tata su učiteljicu obasipali kavama, keksima, bocama žestokog, a ako je bio baš tudum, žrtvovao bi se i pokoji pršut. A ako bi se učiteljica pokazala građaninom-štreberom, tata bi se na kraju godine izderao na nju, spominjući kalašnjikov u gepeku auta ispred škole.

Nakon toga je uredno studirao ekonomiju, uz kratku pauzu za vrijeme akcije Indeks, kada je profesor nakratko izbivao s fakulteta, ali uskoro se vratio na svoje radno mjesto, pa je naš junak ipak diplomirao i uskoro se na namještenom natječaju zaposlio u državnoj upravi.

Sada čeka dijete i upravo naziva mamu da nazove tetku da obavijesti susjedinu sestru da njegovom djetetu pripremi izlazak na svijet.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovo nije autorasizam

Nikako ne bih volio da se ovaj tekst iščita kao autorasizam, kao još jedno šuplje kukanje o hrvatskom ili balkanskom mentalitetu. To je najgluplja priča od svih. Nema to veze s mentalitetom, nego s kontekstom u kojem naš građanin živi, kontekstom koji je dvadeset i više godina smrdio od glave, od perjanica ovog društva, koje su traženje rupa u sistemu dovele do virtuoznosti i ubile u građaninu svaku vjeru u sustav. Jedina akcija kojom se pokušalo stati tome na kraj, ta čuvena antikorupcijska kampanja uvjetovana od Europe, opet je izvedena po načelu "svoj svome", pa su se svi grijesi naših struktura pokušali svaliti na Sanaderova leđa, pa da on, pred očima Europe, otkupi sve njihove i naše grijehe. A i on trenutno šeta slobodan po gradu.

Ima li za princip "svoj svome", to naše traženje rupa u sistemu, naš narodni običaj da zajebemo sistem čim vidimo da kartu možemo kupiti tek kad kontrolor uđe, lijeka, ne znam. Ali da će ga neka nevidljiva ruka riješiti nakon našeg ulaska u "civiliziranu & kulturnu Europu"… Nemojte me zajebavat!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
pikado
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo