''Nema tko doći presvući mog umirućeg muža'', plačući je na telefon izustila osamdesetogodišnja starica čiji suprug već godinama boluje od karcinoma i poslan je kući jer mu se, na žalost, bliži kraj. Taj osamdesetogodišnjak više ne može iz postelje, a supruga ga ne može podići, presvući i pružiti mu osnovnu njegu. A na nju po zakonu ima pravo, na patronažnu sestru, a tako im kažu i liječnici u bolnici kad ih otpuštaju doma. Ali sve je to 'šarena laž', ističe medicinska sestra pacijentovog obiteljskog liječnika, piše Dubrovački hr.
''Sve to lijepo izgleda na papiru, ali u stvarnosti nije tako. Postoje samo tri patronažne sestre za cijelo ovo područje, premalo ih je, a pola računa im HZZO ne plati'', dodaje. ''One jednostavno fizički ne mogu pokriti toliki broj pacijenata, a i kad odrade, ne plati im se'', kaže i dodaje da je nazvala sve tri i sve tri su, na žalost, odgovorile da ne mogu preuzeti još i ovog pacijenta. Njemu su dani odbrojani, ali je zaslužio otići dostojanstveno.
'Novaca nema', ali ima 160.000 eura za sobu za sastanke
S druge strane, Siniša Varga, ministar zdravstva je kao ravnatelj HZZO-a utrošio 160.000 eura u sobu za sastanke. I ništa nije ostalo za patronažne sestre koje često brinu o umirućim pacijentima, pomažući im dočekati smrt dostojanstveno kad već nema izlječenja. A smrt ne zaobilazi nikoga i svi se mi možemo sutra naći u istoj situaciji. Ali koga za to briga?
''Žao mi je ljudi, zovu svaki dan, a mi jednostavno ne možemo i ne smijemo preuzeti nove pacijente jer nam je tako odredilo Ministarstvo zdravstva'', kaže jedna od tri patronažne sestre koje pokrivaju cijelo područje Grada i Župe. Osim njih tri, još je jedna u Cavtatu, ali pacijenata koji ih trebaju je jednostavno – previše.
Koja je svrha uplaćivanja zdravstvenog osiguranja cijelog radnog vijeka?
''Trebalo bi nas biti najmanje 20, a Ministarstvo je dozvolilo 3. Prije sam znala odraditi više od ovih devet pacijenata koliko smijem, a račune sam bacala u smeće jer mi ih HZZO nikad ne bi platio'', kaže patronažna sestra, svjesna koliko je situacija kod nekih obitelji teška, ali nemoćna da im pomogne.
U bolnici postoji i odjel palijativne skrbi, ali mnogi ne žele da član njihove obitelji ne bude s njima u posljednjim trenucima svog života. To je i razumljivo. Ali tako dolazimo do situacije koja je nerješiva, jer ako su članovi obitelji nemoćni pobrinuti se za svog bolesnog ili umirućeg, koja je svrha uplaćivanja zdravstvenog osiguranja cijelog radnog vijeka? Je li svrha odrediti tri patronažne sestre za jedno područje, a ostali – koje ne stignu obići i pobrinuti se za njih?
