Turistička sezona samo što nije počela, a to je obično znak da u državama u regiji nedostaje radne snage. Hrvatska se također muči s nedostatkom sezonskih radnika, dobar dio njih dolazi i iz drugih država, koje, pak, po tom pitanju ostaju prazne, jer ljudi odlaze, a nitko ne dolazi.
Slična je situacija u najjužnijem bosansko-hercegovačkom gradu, Trebinju. Ondje bi se, prema procjenama, čak 1800 ugostiteljskih djelatnika s dolaskom toplijeg vremena, trebalo prebaciti nekoliko desetaka kilometara dalje, u Dubrovnik.
“Radnici, što je sasvim razumljivo, sebi traže bolje uvjete koje im jednostavno ne možemo pružiti ovdje. Cijene koje mi gostima naplaćujemo su i do 10 puta niže nego u Dubrovniku, to znate. Kod nas je kava 1,5 KM (šest kuna), a dolje je osam maraka (32 kune). Tako idu i ostale cijene i usluge. I ne samo cijene i usluge već je i količina isporučenih usluga i roba neusporedivo veća. Ako mi prodamo 100 kava, oni prodaju 1000. To je tako, ne možemo se s time boriti", rekla je za portal Buka Dragana Tepavčević, direktorica hotela Central Park iz Trebinja.
Krpanje kadrova
U tom su hotelu uspjeli riješiti taj problem, ali ističu da se svi turistički i ugostiteljski objekti suočavaju s tim. Kažu da su ih nedavno napustila tri od 20 stalno zaposlenih radnika, ali i da su im uspjeli naći zamjene. No, ne znaju koliko će još dugo imati sreće.
“Otišlo nam je troje od 20 radnika. Uspjeli smo ubaciti neke ljude koji ne žele raditi u Dubrovniku, često zato da se njihovim doprinosima ne plaća hrvatska vojska i policija. Pojedinim lokalima je odlazila čitava postava”, objašnjava Tepavčević.
Central Park u Trebinju uspio je zadržati radnike zahvaljujući osmosatnom radnom vremenu, što je u ugostiteljstvu, naročito u sezoni, rijetkost. Uz to, radnici imaju pravo na dva slobodna dana tijekom tjedna. No, plaće nisu kao u Dubrovniku.
“Naši uvjeti su dobri. Problem su financijski uvjeti. Mi ne možemo isplaćivati 2500 ili 3000 maraka recepcionarima. Ne možemo ni ovako funkcionirati, jer su visoka davanja. Država prvo sebi uzme. Mi radili, ne radili, općini plaćamo sve svoje mjesečne troškove. Vi kad imate ženu u trgovini koja ima 800-900 KM, ako dobije u Dubrovniku 2000 KM, logično je da će otići. Novac je ono za što ljudi rade”, objašnjava Tepavčević.
Nadolazeća sezona traži i jači angažman djelatnika. Tepavčević je, unatoč poteškoćama, optimistična, iako i dalje naglašava da su u Dubrovniku uvjeti puno bolji, jer "mi naplaćujemo sobu 100 KM (400 kuna), a u Dubrovniku nije ispod 400 eura (3000 kuna)."
Selidba na obalu
Kako djelatnici iz Trebinja odlaze u Dubrovnik, ugostitelji se nadaju da će im doći djelatnici iz unutrašnjosti BiH, gdje turizam nije toliko razvijen. Glasnogovornik Privredne komore Republike Srpske, Vladimir Blagojević tvrdi da nema zanimanja u kojem ne nedostaje radnika. Kao i u Hrvatskoj, unatoč ispomoći iz tih krajeva, najugroženiji je sektor turizma i ugostiteljstva. Lani je iz Trebinja u Hrvatsku otišlo 700 radnika.
“Procjenjuje se da će 1800 radnika iz Trebinja otići dominantno u Hrvatsku, u Dubrovnik i okolicu, što definitivno u ozbiljnije probleme dovodi sva poduzeća koja se bave ovim sektorom, jer i nama slijedi sezona i dolazak velikog broja gostiju”, upozorava Blagojević.
Rješenje vide u organizaciji Sajma zapošljavanja sredinom svibnja u Banja Luci, ali jamstava da će uspjeti u svom naumu - nema. “Ovo će biti vjerojatno najizazovnija godina kada je u pitanju odlazak naših radnika na sezonski rad”, zaključuje Blagojević.
