Sve što smo dosad čuli u neslužbenoj kampanji za parlamentarne izbore su prijedlozi kako ljepše našminkati čudovište. Na hrvatskoj političkoj sceni, nažalost, nema dovoljno snažnih kandidata koji su u stanju popraviti bar dio štete koja je ovom društvu napravljena dok je trajao rat, a oni koji su je napravili, nisu se još namirili.
Pretvorba i privatizacija u Hrvatskoj devedesetih je obavljena u duhu kapitalizma protiv kakvog danas prosvjeduju gradovi diljem SAD-a, ali i ostatka svijeta. Demokracija koja je navodno uvedena u Hrvatsku tada, izigrana je, kao što se ona izigrava u SAD-u gdje se kapitalizam oteo kontroli i zavladao politikom, slično kao što novac izabranih nam bogataša pokreće našu politiku.
Narod koji nominalno vlada ovom državom zaobilazi se u svakom važnom pitanju. To se dogodilo i u ono vrijeme, kad je građanima ove navodno demokratske zemlje oduzeto vlasništvo koje se po svojoj vrijednosti ne može usporediti s vrijednošću imovine zaplijenjene u komunizmu.
Darth Vader nakon Palpatinea
Jer koji bi narod pristao na to da se sva društvena imovina pretvori u državnu i onda da dođe u ruke odabranim vlasnicima zahvaljujući javnom novcu ili dionicama istih tih tvrtki koje su bile u društvenom vlasništvu? Niti jedan. Koji bi normalan narod dozvolio da se cijela infrastruktura Hrvatskog telekoma preda u ruke privatniku bez naknade? Niti jedan, pa čak ni ovaj koji je tu pljačku honorirao HDZ-u dajući mu još godine i godine mandata, što govori o njegovoj naivnosti, ali i manjkavosti našeg izbornog i ekonomskog modela.
Da vladavine naroda u Hrvatskoj nema, dodatno dokazuje aktualna Vlada na čelu s Jadrankom Kosor, koja bi davnih dana iselila iz Banskih dvora da je narod zbilja na vlasti, a ne koalicija interesa. Što u njenom svijetu znači nezastarijevanje kriminala u pretvorbi i privatizaciji i ratnog profiterstva, najbolje govori činjenica da je Ivo Sanader jedini osumnjičenik za ratno profiterstvo, ali i da spomenuti kriminal nije pronađen do danas. Kako će i biti pronađen kad su osnovni zločini - pretvorba i dokidanje samoupravljanja bez obaziranja na mišljenje vlasnika te imovine koja je svetinja u kapitalizmu - bili odluke HDZ-ove vlasti?
Kosor je samu sebe prozvala Darthom Vaderom, budući da je na čelu imperija koji, kako reče, uzvraća udarac. Tko je tu car Palpatine koji ju je preveo na mračnu stranu - Tuđman ili Sanader - teško je reći. Ona kao svog političkog pokrovitelja priznaje samo Tuđmana, a Sanadera je, baš kao u sceni iz Povratka Jedija, vlastoručno bacila u bezdan.
Zvijezda smrti i dalje vrlo živahna
No, i druga struja, Kukuriku koalicija, koja će zahvaljujući našem modelu vladavine naroda, nastavit će s takvom praksom, tek s razlikom u nijansama. Ne treba više direktne demokracije, nema manjeg PDV-a, ne možete se buniti protiv kapitalizma... Poruke su to koje su iz usta izašle Zoranu MilanovićuSDP-ovcu
Paralela sličnosti HDZ-a i SDP-a se i ovdje može povući s Amerikom: u mandatu Baracka Obame, nakon što je Bush konačno maknut, proveden je skandalozni bailout - saniranje financijskih institucija koje su odgovorne za krizu javnim novcem.
Jedna od njih bila je i famozni Goldman Sachs, sa zanimljivom podudarnošću da je arhitekt bailouta bio šef državne riznice Henry Paulson, bivši zaposlenik tog diva. Zato nas ne trebaju čuditi sanacije banaka devedesetih ili noviji primjer - vijest da je novac koji je trebao otići za oporavak tvrtki iz Borislava Škegrefondova za gospodarsku suradnju otišao u džepove naših financijskog heroja poput Radi se, dakle, o privatniku, financijskom mešetaru, savjetniku Vlade, čija je ideja bila da se takvi fondovi formiraju - umjesto u radna mjesta, novac je otišao u Questus. Ni američke banke ne polažu račune gdje je otišao novac poreznih obveznika, kao što niti jedan dosadašnji model Vladinog financiranja gospodarstva nije to uvjetovao.
Da državom vladaju privatnici koje interesira njihov profit, dok ostali porezni obveznici mogu naprosto krepati, nije specifičnost samo Amerike, već je pravilo u sistemu u kakvome živimo. Kako inače objasniti da u Vladi, ali i na Pantovčaku sjede članovi Hrvatske udruge poslodavaca ili da čelnik monetarne vlasti, Željko Rohatinski, živi u svojoj kući zahvaljujući Ivici Todoriću, koji opet živi u dvorcu, zahvaljujući Milanu Bandiću, i tako unedogled.
Prah i pepeo
Preraspodjela bogatstva koja je napravljena na štetu velike većine građana tijekom zadnjih 20 godina, posljedica je tog kapitalizma protiv kojega će se prosvjedovati u subotu u Zagrebu. Preraspodjela i danas traje, a osnovni problem pokretačke snage tog siromašenja širokih masa kako bi se u tipovi poput Škegre još malo omastili, su principi na kojima se otvoreno bazira kapitalizam.
Gaženje slabijih, nagrađivanje pohlepe, uništavanje radnih prava, uvoz i eksploatacija još jadnijih radnika u inozemstvu, stimuliranje kupovine bespotrebnih stvari, obrazovanje i zdravstvo za one koji imaju novca i uništavanje postojećeg znanja. Ovo posljednje se dogodilo zatvaranjem industrijskih pogona u kojima se to znanje desetljećima primjenjivalo i širilo istraživanjem i prenošenjem na nove generacije.
U Americi, osim nezaposlenih i onih kojima je zaplijenjena kuća u kojoj su živjeli na desetke godina, prosvjeduju studenti jer su ih visoke školarine natjerale da se zaduže na dvadeset godina, a kada završe fakultet nemaju gdje raditi. Prosvjeduju i liječnici i medicinske sestre, jer više nemaju želuca odbijati bolesnike samo zato što nemaju novca. Demonstrira se protiv stopiranja proizvodnje generičkih lijekova. Sve to u Hrvatskoj postoji i postaje sve sličnije čudovištu koje naši političari nastoje našminkati. Zašto bi se inače na kemoterapiju čekalo po mjesec dana i zašto bi nabava lijekova za rijetke bolesti bila tako skupa da ju ne može svojim primanjima platiti 99 posto hrvatskih građana?
Oni nisu upali u izbor 200 bogatih obitelji, i osuđeni su na stalnu borbu za svako pravo. Nakon te borbe, ponovno kreće ciklus potkradanja, sve do momenta kada je ukradeno toliko puno da se moraju ponovno pobuniti. Je li taj moment nakon 20 godina potkradanja došao, može procijeniti svatko za sebe, ali uzmimo prije toga u obzir da Joseph Stiglitz i Noam Chomsky znaju malo više o problematici od Zorana Milanovića i ekipe koja će, izgledno je, preuzeti upravljanje ovom državom.
