Bombone i sok platio 90 eura! Ivica otkrio što ga je šokiralo u Uzbekistanu

Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu 'Naši po svijetu' donosimo priče Hrvata koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno. Drugi na redu je hrvatski reprezentativac u kickboxingu 44-godišnji Ivica...

Nekada zatvorena i gotovo mitska zemlja, Uzbekistan je otvorio svoja vrata i svijetu pokazao blještavu ostavštinu Puta svile.

U srcu Srednje Azije, gdje su se tisućljećima susretale civilizacije, danas leži država koja putnike ostavlja bez daha prizorima tirkiznih kupola, monumentalnih medresa i savršeno očuvanih drevnih gradova. Ovo je zemlja u kojoj se povijest ne čita u knjigama, već se doživljava na svakom koraku, a gostoljubivost njezinih stanovnika toplija je od pustinjskog sunca.

Uzbekistanom ovog puta putujemo s Ivicom Ivićem, hrvatskim reprezentativcem u kickboxingu i aktualnim svjetskim i europskim prvakom. Ovaj majstor borilačkih vještina posljednjih godinu dana odlučio se na sasvim osobnu borbu: pokušati se prijaviti gotovo na svaki svjetski kup u kickboxingu, osvojiti sve što se na svijetu može, a put ga je tako lani poveo baš u Uzbekistan.

Niži standard nego u Hrvatskoj

"Njihov standard je nešto niži u odnosu na Hrvatsku, usporedio bih to s BiH. Osjeti se da su siromašniji. Iako njihovi gradovi po standardu ne prate europske, primijetio sam nešto zadivljujuće – sve je izuzetno uredno, besprijekorno čisto. Trava je po parkovima uredno pokošena, kao kod frizera! Nigdje nema grafita, a primijetio sam i da nitko ne puši – čikova na podu jednostavno nema!", govori Ivić.

Stanovnici uglavnom nose zagasite boje, najviše su u crnom. Nema tu šarenila niti modnih izazova. "Djeca u školama nose uniforme, čini se da je sve dosta odmjereno i to me oduševilo", govori nam.

Ivić se od malih nogu bavi borilačkim sportovima, proputovao je Europu i svijet te kaže da uvijek voli probati lokalne specijalitete. Hrana u Uzbekistanu podsjetila ga je na orijentalnu hranu, ponajviše na tursku kuhinju.

Kuhinja bogata bojama, mirisima i okusima

Uzbekistanska kuhinja izdašna je i bogata okusima, a temelji se na mesu, riži i svježem povrću. Nacionalno jelo je plov, slasna kombinacija riže, janjetine ili govedine, mrkve i začina, čija se priprema smatra umjetnošću. Svaki grad ima svoju verziju, a uzbečki plov uvršten je i na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.

Gostoljubivost je duboko ukorijenjena u kulturu, a šalica zelenog ili crnog čaja ponudit će vam se na svakom koraku kao znak dobrodošlice.

Na tanjuru šašlik, somsa i non

Osim spomenutog plova, nezaobilazni su i šašlik (ražnjići), somsa (hrskavo pecivo punjeno mesom) te svježe pečeni kruh non. Baš to je isprobao i Ivić.

Posebno ga se dojmio pečeni kruh non, koji ga je podsjetio na lepinju. Peku ga u betonskim pećima. "Tijesto lijepe na unutarnje stijenke betonske peći pa se lepinja napuše. Meni je iskreno to bilo toliko dobro da sam mogao samo to jesti", smije se.

Putovao je s prijateljem Matijom Kerepčićem koji mu je na turniru kickboxinga bio podrška u kutu. Lokalnu kuhinju isprobali su u restoranu - slijed za njih dvojicu sveukupno je koštao 70 eura.

"To je uključivalo predjelo, glavno jelo, desert od jedan ili dva kolača, piće. To bi kod nas koštalo oko 150 eura, tamo je bilo upola jeftinije", daje usporedbu. Napominje i to da su se "počastili" u restoranu na nešto elitnijoj lokaciji u središtu glavnog grada Taškenta. 

Upozorava na što treba paziti. 

"U njihove restorane ne može baš ući s ceste, treba se najaviti. U samom središtu glavnoga grada ponuda je bogata - na sve strane su kafići i restoranu, pa čak i u stilu fast fooda. Primijetio sam da nema klasičnih burgera, a hrane ima u izobilju. Cijene su pristupačne i nećete požaliti ako sjednete u njihov restoran – to je gozba".

Prosječan obrok 10 do 15 eura

No ako je suditi prema informacijama koje nude stranice vodiča za putovanja kroz Uzbekistan, hrana u restoranima može biti itekako pristupača. Na jednoj navode da je obrok za jednu osobu u lokalnom restoranu između tri i sedam eura, obroci u restoranima srednjeg ranga su do 15 eura, dok obrok u luksuznijim i prestižnijim restoranima doseže od 20 do 40 eura. Više detalje možete pronaći OVDJE.

Ivić kaže da je odsjeo u hotelu s četiri zvjezdice, ali to je ipak niža klasa usluge nego što smo naviknuli u Hrvatskoj.

"Odsjeo sam u hotelu Uzbekistan u samom središtu Tešketa, ali nekoliko me stvari razočaralo. Kad sam odsjedao u hotelima s četiri zvjezdice imao sam osjećaj da sam odsjeo u raj. Ovdje? U restoranu su nudili švedski stol i uvijek samopet vrsta jela i bilo je to u rangu ponude mršave juhe bez rezanaca. Kao da su na svemu štedjeli pa ne bi obnavljali švedski stol kad bi gosti pojeli", govori nam Ivić.

Hoteli s 4 zvjezdica i skromnija ponuda

Gotovo civilizacijski šok za njega bio je odlazak u teretanu hotela.

"Kad sam ušao mislio sam da sam u toj dvorani mogao pokupiti sve boleštine svijeta, ali i one koje se još nisu razvile", smije se. Bilo je sve derutno, jako zapušteno i neuredno. Kaže – jednostavno se okrenuo na peti i potražio teretanu izvan hotela.

"Ja i prijatelj Matija za oko 100 eura dobili smo ulaz u lijepo uređenu fitness dvoranu, odradio sam trening, uz cijenu je bio uključen i wellness", govori nam kako se snašao.

Taksisti će rado 'oderati' stranca

Turist bi ipak trebao znati neke stvari – taksisti će rado naplatiti daleko više nego treba.

"Prije nego se sjedne u vozilo, treba pitati za cijenu. Taksisti uglavnom ne razumiju engleski, ali može se sporazumjeti. Oni uglavnom voze automobile na plin i pun rezervoar košta ih oko osam ili devet eura. S time mogu voziti 500 kilometara. Vožnje su uglavnom između tri i pet eura, ali ako ne utvrdite cijenu prije kretanja, s lakoćom će vam naplatiti i deset eura", upozorava Ivić.

Lokalno stanovništvo čulo je za Hrvatsku, najveći ambasadori lijepe naše i ovdje su sportaši.

"Znaju za Luku Modrića i Mirka Filipovića. Sport je zaista naša najveća reklama, dovoljno je spomenuti svjetsko nogometno prvenstvo i Modrića i svi će znati odakle ste", smije se.

Sekularna zemlja koja poštuje tradiciju

Iako je Uzbekistan većinom muslimanska zemlja, ipak je sekularan. Ivić primjećuje da postoji odmjerenost u odijevanju, dio žena prekriven je burkama, ali dio njih ih ne nosi.

"Ipak je ovo nešto zatvorenija zemlja, nije kao kad idete u Dubai gdje se ljudi slobodnije ponašaju. Treba imati poštovanja prema zemlji i domaćinima. Ali su izrazito gostoljubivi", govori nam.

Ipak, prilikom posjeta džamijama i medresama, preporučuje se pokriti ramena i koljena iz poštovanja prema lokalnim običajima.

Uvozni proizvodi skuplji zbog poreza

Primijetio je da stanovnici uglavnom voze kineske automobile.

"Na europske automobile plaća se dodatni porez pa su i skuplji. Slično je i u dućanima – roba sa zapadnog tržišta skuplja je. U dućanu unutar hotela za paket bombona, sok u stilu izotonika, kinder čokoladu... dakle neke usputne sitnice, vrlo lako se može doći do 90 eura. Sve to u Hrvatskoj bi maksimalno platio 15-ak eura, u vrh glave 20", primjećuje.

Kaže da je prvi put mislio da ga žele "oderati" jer je stranac, pa da su mu nabili posebne cijene. Kasnije je shvatio da je roba sa zapada jednostavno skuplja.

"I to prema mojoj procjeni između 30 i 50 posto", govori nam.

Plaća konobara 600, a kuhara 1000 eura

Na turniru kickboxinga upoznao je lokalne borce, jedan od njih prepričao mu je da je iPhone 30–40 posto skuplji nego na Zapadu. Da je isto i s automobilima. "Konobari imaju oko 600–700 eura plaću, kuhari 1000–1200. Nije loše za njihove uvjete", kaže.

Kaže da je u razgovoru s lokalcima otkrio još nešto – iako nekad vrlo zatvorena i tradicionalna zemlja, država potiče stanovništvo na promjene. "Doznao sam da se muškarce potiče da se šišaju i briju, da ne budu 'bradati' kako ih se ne bi povezivalo s radikalizmom. To me jako iznenadilo. Ali moram primijetiti – gdje god da ste krenuli, sve je jako uredno, ljudi su pristojni, ali opet odmjereni", govori.

Otkrio nam je i anegdotu vezanu za papuče.

"Stigli smo ujesen, bilo je vruće, ja sam bio u gumenim šlapama – svi su gledali u mene! Tad sam primijetio da nitko ne nosi otvorene cipele – ja sam bio jedini!", smije se. Primijetio je da rijetko tko nosi i kratke hlače, barem u središtu Taškenta kojim se kretao.

Sigurna i vrlo čista zemlja

Stekao je dojam da je u središtu Taškenta sigurnije šetati nego kod nas. "Policija stalno patrolira, parkovi su puni ljudi, nema buke ni cirkusa. Kod nas je sve opuštenije, tamo je sve postrojenije", kaže.

Ivić je na svjetskom kupu u Uzbekistanu osvojio zlato, nije bilo lako jer je jedan meč izgubio zbog naklonjenosti sudaca domaćem borcu. Do kraja turnira odlučio je ne taktizirati nego pokazati svoju snagu, obračunati se s protivnicima "muški", a na turniru se dogodio i još jedan moment.

"Ako se maknete od središta grada, vidi se da je standard niži. Djeca gledaju kako će nešto ukrasti... Meni su 15 minuta prije borbe ukrali štitnike za noge, nisam to očekivao. Našao sam se u problemu – morao sam otrčati do štanda i kupiti nove štitnike", smije se.

Siromaštvo se osjeti izvan središta grada

Sutradan dogodila se slična situacija, njegov prijatelj Matija okom je primijetio dječaka koji pokušava malo po malo izvući trenirku iz njihove sportske torbe. Pecnuli su ga po prstima prije nego je uspio do kraja, ali su razvukli osmijeh na dječje nestašluke.

Ivić kaže da se iz Uzbekistana vratio pod ugodnim dojmovima, impresionirali su ga urednost i čistoća grada, veliko gostoprimstvo i gastronomska ponuda naroda.

Cjenovno su pristupačni i sve je jeftinije nego u Hrvatskoj. Ako se prelete vodiči za ovu zemlju, svi koji žele doživjeti Uzbekistan možda je najbolje da se između gradova putuje vlakovima. Dobro je znati da se karta treba kupiti i tjedan dana unaprijed jer se brzo rasprodaju.

Izolirana zemlja koja je očuvala autentičnost

Uzbekistan je "stisnut" između Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Turkmenistana te Afganistana. Ova zemlja od 38 milijuna ljudi jedna je od samo dvije države na svijetu koja je "dvostruko kontinentalno zatvorena", što znači da ne samo da ona nema pristup moru, već ga nemaju ni sve zemlje s kojima graniči.

Upravo ta izoliranost sačuvala je autentičnost koja danas privlači putnike iz cijelog svijeta. Regija, nekoć poznata kao Transoksijana, bila je dom drevnih civilizacija još od Ahemenidskog Perzijskog Carstva. Ipak, svoje zlatno doba doživjela je kao ključno čvorište na Putu svile, povezujući Kinu s Europom. Gradovi poput Samarkanda, Buhare i Kive izrasli su u veličanstvene centre znanosti, umjetnosti i islama.

Tirkizni mauzoleji i grad muzej na otvorenom

Svaki grad Uzbekistana nudi jedinstven doživljaj. Samarkand, biser istoka, hipnotizira veličanstvenim trgom Registan, jednim od najimpresivnijih arhitektonskih kompleksa na svijetu.

Nedaleko se nalazi nekropola Shah-i-Zinda, blještava aleja tirkiznih mauzoleja koja vodi do, kako se vjeruje, groba rođaka proroka Muhameda.

Buhara je, s druge strane, grad-muzej čije je povijesno središte pod zaštitom UNESCO-a. Njezine uske ulice, drevna tvrđava Ark i mirni trg Lyabi-Hauz s vodenim bazenom odišu autentičnom atmosferom. Ovdje vrijeme kao da je stalo, a zanatske radionice i danas čuvaju vještine stare stoljećima.

Neizostavno mjesto koje bi valjalo posjetiti u ovoj zemlji je Khiva, savršeno očuvani grad opasan moćnim glinenim zidinama.

Njezin unutarnji grad, Itchan Kala, pravi je muzej na otvorenom koji posjetitelja vraća u doba karavana i pustinjskih kanova. Ne treba zanemariti ni Taškent, živahnu prijestolnicu koja spaja monumentalnu sovjetsku arhitekturu s modernim zdanjima. Posjet Chorsu bazaru i vožnja raskošno uređenim metro stanicama, od kojih je svaka pravo umjetničko djelo, obavezan je dio posjeta.

Vrhunac moći dosegnut je u 14. stoljeću pod vlašću Timura Lenka (Tamerlana), jednog od najvećih osvajača u povijesti, koji je Samarkand učinio prijestolnicom svog golemog carstva.

Nakon stoljeća prosperiteta, uslijedilo je razdoblje ruske, a potom i sovjetske vlasti, koje je ostavilo dubok trag na društvo i gospodarstvo. Uzbekistan je svoju neovisnost proglasio 1. rujna 1991. godine, otvorivši novo poglavlje u svojoj bogatoj povijesti.

To je danas sigurna, cjenovno pristupačna i beskrajno fascinantna destinacija. Putovanje ovom zemljom nije samo odmor, već istinsko uranjanje u povijest koja je oblikovala svijet. Ivić kaže - njegovo putovanje ostat će kao jedno od najljepših sa slikama za pamćenje.